Karlovački obrtnici osjećaju na svojoj koži djelovanje krize koja
posljednjih mjeseci “drma” svijetom, pa i Hrvatskom. Neki od vlasnika
radnji s kojima smo razgovarali upravo na temu snalaženja unutar
globalnih financijskih tokova, koji se već duže razdoblje “farbaju
crnim”, izražavaju strepnju za svoje radnje i sudbinu svojih
zaposlenika. Mnogi za slab promet krive i neulaganja u infrastrukturu,
oslikavajući to primjerom Radićeve ulice. Tvrde da nekadašnja gradska
žila kucavica polako umire, a s njom i tamošnji ugostiteljski i
trgovački objekti.
Prevelika davanja
Frizerski salon Gerber pored ugla Radićeve ulice i Ulice kralja
Tomislava stoji već 85 godina. Izgleda da mu je ovo jedno od najtežih
vremena.
– Naravno da se kriza osjeća; u ‘komi’ smo – iz ‘šuba’ nam je kazala
Nada Gerber, vlasnica istoimene radnje, te nastavila: – Smeta mi
posebno što se prilikom govora o recesiji najmanje govori o sektoru
usluga, koji je najpogođeniji njome.
Također primjećujem da su mali gradovi u odnosu na Zagreb izvukli
deblji kraj. Ono što sigurno ne pridonosi izlasku iz ove situacije su
najrazličitija davanja koja su prevelika, pogotovo kada uzmemo u obzir
promet u lokalu, koji je sve manji – navodi N. Gerber te izražava
zabrinutost za svoje troje radnika.
Već više od 50 godina u Radićevoj ulici u Karlovcu djeluje
kišobranarska radnja obitelji Šporčić. Darko Šporčić nam, pak, tvrdi da
su nadošla teška vremena.
– No, navikli smo; jedna kriza više-manje – izjavljuje. On napominje
kako je velika prednost što se takvim zanimanjem bavi jedino on u
cijeloj Karlovačkoj županiji.
– Ne bojim se iz toga razloga zatvaranja obrta. Međutim, smanjeni
promet je činjenica koju ne mogu ignorirati. Prosinac je, inače,
najplodniji mjesec u poslu kojim se bavim, a posljednji je bio osjetno
slabiji u smislu prometa. Konkretne ću rezultate znati sredinom godine
– nastavlja D. Šporčić.
Otpuštanja radnika
Naš sugovornik plastično ocrtava na koji način recesija škodi njegovoj
radnji.
– Što je u Karlovcu više otpuštanja radnika, to mi je promet slabiji,
jer je stanovništvo tada slabije platežne moći. Primjećujem mušterije
koje su ranije dolazile isključivo kupiti neki artikl da sada nose
stare stvari na popravak. Upravo na popravcima temeljim svoju
trenutačnu egzistenciju, a o ekonomskom uzletu za sada mogu samo
sanjati – zaključuje Šporčić.
Jedna od rijetkih koja se ne žali je Ivana Tomačić iz obrta Justina u
Ulici Grgura Ninskog.
– Kod nas nema recesije, pa ljudi se moraju ženiti! Možda je tek malo
promet smanjen – ističe I. Tomačić.