Dugom šutnjom dočekan je sinoć navečer kraj predstave „Aleksandra Zec“, autorskog projekta Olivera Frljića u riječkom HKD Teatru. Predstava o ubijenoj dvanaestogodišnjoj zagrebačkoj djevojčici kojoj su iste prosinačke večeri 1991. godine ubijeni otac Mihajlo i majka Marija već je izazvala buru negodovanja u dijelu hrvatske javnosti.
Tako je i premijernu publiku u kojoj su bili ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, župan Zlatko Komadina, gradonačelnik Vojko Obersnel i saborski zastupnik Milorad Pupovac dočekala grupa građana koji su se pitali kada će i hrvatske žrtve dobiti predstavu.
Na natpisima su spominjali i 86 ubijenih malih Vukovaraca te 406 hrvatskih dječjih žrtava ubijenih od četničke ruke.
Glumac Rade Šerbedžija pročitao je transparente, razmijenivši nekoliko riječi s građanima koji misle da se slučaj Aleksandre Zec koristi za bacanje ljage na Hrvatsku i hrvatske branitelje.
Uoči premijere, predstavljena je i publikacija Tamare Opačić o Aleksandri Zec i njezinoj obitelji, na kojoj je Vesna Teršelič rekla da su Hrvati na Ovčari i u Škabrnji ubijani jer su Hrvati, a srpska obitelj Zec i Srbi iz Medačkog džepa jer su Srbi.
Sama predstava traje četrdesetak minuta, ima malo teksta, povremeno se koristi i sudskim iskazima optuženih, ali ne i osuđenih za ubojstvo obitelji Zec te izaziva rijetko mučan dojam i sasvim sigurno nema samo kazališni značaj.
jedno srpsko dijete (kojoj odajem pijetet kao žrtvi bez razlike na nacionalnost) ima kazališnu predstavu. 500 ubijene hrvatske djece (u istom tom ratu samo od druge-srpske strane) nema niti spomena u hrv. kulturi. Logično i normalno za današnju vlast!