Hrvatska je vilinska zemlja prepuna tajni. A najveća od svih je GONG. Nitko točno ne zna tko njime vlada, ali njega se boji i Vlada. Kad njegov bat zvekne posred velikog limenog tanjura, pola se naše čarobne zemlje učini u gaće, a druga se polovica u panici posakriva po svim dostupnim rupama. Najveća, pak, pomutnja nastaje u šiblju, šašu, šipragu i ševaru Prisavlja br. 3, pod krovom HRT-a.
Tu se GONG-ov zvuk doživljava kao grmljavina Božje volje kojoj se istog časa pokorava cijeli program, televizijski i radijski, prvi, drugi i treći. Čim osjeti da zvuk dolazi, direktor Sutlić skoči, udari petama, ukoči se i u sebi stane moliti Boga da nevolja što prije mine.
S tom pričicom nimalo ne pretjerujem, jer u njoj je taj GONG nad gongovima, u naravi obična “nestranačka udruga građana utemeljena 1997. radi poticanja građana na aktivnije sudjelovanje u političkim procesima”, još i pitomiji nego u zbilji.
Vidjelo se to i neki dan kad su “gongovci” na velikoj konferenciji za novinare - sve su njihove konferencije velike, jer novinari na njih hrle kao da se na njima dijele zlatni mobiteli - objavili da Vlada hrvatska prošle godine nije bila “dovoljno transparentna”, odnosno da je previše svojih sjednica održala iza zatvorenih vrata, što će reći bez nazočnosti novinara, a valjda i “gongovaca”.
Čim su izgovorili svoj “j’accuse”, dok je press-konferencija još trajala, hrvatski su mediji pali u neku vrstu transa. Nije bilo radijskog programa ili internetskog portala koji pobožno nije prenosio i kao mantru ponavljao svaku izgovorenu riječ. Nisam mogao pratiti sve televizije (sebe ipak nisam našao na cesti!), ali ne vjerujem da se i jedna usudila ignorirati GONG-grmljavinu.
Pratio sam HTV i tu je GONG-ovo “poticanje građana na aktivnije sudjelovanje” bilo središnja tema dana. Gospodarilo je cijelim informativnim programom, a oduprijeti su mu se uspjeli samo Prognoza vremena, Sport i - kapa dolje! - Otvoreno. Već u najavi Dnevnika GONG je bio “šlager”, a u samom Dnevniku dominantna tema. Nekoliko je “gongovaca” govorilo dulje nego što u informativnim emisijama obično govore Sanader i Mesić zajedno, a nesretni se Vladin Mehun dobro preznojio.
Nedostajala je još samo izjava nadbiskupa zagrebačkog, kardinala Josipa Bozanića ili metropolita zagrebačko-ljubljanskog i cijele Italije Jovana Pavlovića.
Nije, dakako, riječ o tome da bilo koja udruga građana ne bi imala pravo reći što misli o bilo čemu, pa i o radu Vlade. Takva su mišljenja dobro došla i valja ih poticati. Ali je posve zagonetno kako neka ozbiljna državna ili medijska institucija može na mišljenje bogtepitaj kakve udrugice reagirati kao da je opet stigla Rezoluciju Informbiroa ili kao da su Slovenci iznenada odlučili ukinuti blokadu našeg ulaska u EU.
Kakva je to Vlada koja ozbiljno shvaća nekakav GONG i kakva je to nacionalna televizija koja je kadra skupini dokonih, ni od koga izabranih građana - naravno, vrlo promućurnih, jer udaranje o gong donosi izvrsne prihode (proračun GONG-a za 2007., dobrim dijelom ostvaren iz blagajne RH, jest šest milijuna kuna!) - dati tretman kakav rijetko daje i institucijama kakve su HAZU, Matica hrvatska, Ustavni ili Vrhovni sud?
Svatko, očito, ima što je zaslužio: kino-publika King Konga, a Hrvatska King Gonga.
