U SDP-u postoji zanimljiva, ali još uvijek ne previše ozbiljna kladionica o tome koje su šanse da izgube izbore. Stranački šereti nadmudruju se oko toga je li moguće da se trenutačna prednost u anketama istopi, koliko je ‘gafova’ potrebno da se razočaraju preostali birači, može li se Kukuriku koalicija raspasti te koliko je velika vjerojatnost da SDP na kraju ipak sam ide na izbore.
Legitimna pitanja o kojima se ne raspravlja otvoreno završila su tako u kuloarima i postala predmet sitnih oklada kojima se uveseljavaju druženja po kružocima. Dok predsjednik stranke posljednjih dana obilazi Hrvatsku, dio stranke njemu iza leđa razmišlja zašto se ne radi intenzivnije na ozbiljnom predstavljanju SDP-a kao alternative, sve glasnije gunđa protiv koalicije s HNS-om, tvrdeći da je Čačić najveći problem, rogoboreći da za njih na zajedničkim listama – zbog raznih dogovora koji se vode s Kregarom i njegovim prijateljima – neće biti dovoljno mjesta jer su i tako već zakinuti onim što se mora dati koalicijskim partnerima.
Zabadala i gunđala ima svuda i to samo po sebi ne bi predstavljalo problem da su odgovori već ponuđeni i da je svima jasno kako će se stvari odvijati. U tom bi se slučaju njihovo nezadovoljstvo moglo svesti na beznačajno, uobičajeno za margine političkih stranaka. Bez toga, međutim, potisnute frustracije lako postaju ključno obilježje koalicije, a frustrirani ljudi neće na terenu odraditi posao kako bi trebali, neće se željeti suočiti s HDZ-ovom ofenzivom, koja će biti nemilosrdna i beskrupulozna, pustit će da izbori na neki način proteku mimo njih nezainteresirani da ekipa koja se nije potrudila oko njih dođe na vlast zahvaljujući njima.
Koliko god se, naime, Zoran Milanović, kao lider koalicije, trudio držati tenzije pod kontrolom, uglavnom ignorirajući ih, one su prisutne i nužno bi bilo napraviti jasnu strategiju ponašanja u javnosti. Ne može se dopustiti da se svako malo netko iz njihovih redova – prvo Kajin, potom Picula – nabaci na Čačića. Čačić ili jest ili nije problem. Ako je načelni dogovor prepustiti sudu da kaže svoje, a potom Čačiću i njegovoj stranci da se odrede prema tome, onda ga ostali iz koalicije nemaju što prozivati. Ako je stav većine da Čačiću bez obzira na konačni sud i presudu nema mjesta u koaliciji, korektno bi bilo najprije to reći prvo njemu, a potom i javnosti i nakon toga HNS i Čačića prepustiti volji birača.
Ako je stav SDP-a prikupiti što više glasova pa značilo to i davanje mjesta sa svoje kvote na listi nekim drugim mogućim partnerima – poput Kregara i ostalih – za koje se misli da bi mogli popraviti sliku SDP-a na terenu, nije li onda korektno reći svojim ljudima da je to politika SDP-a, da će mjesta za SDP-ovce biti manje te će zbog toga i selekcija biti stroža i neugodnija za njih. Gurati glavu u pijesak, računajući da će se nezadovoljstvo do jeseni, kada bi se navodno trebalo ozbiljno sjesti za stol i razgovarati o imenima, znači podcijeniti destruktivnu ulogu kuloara koji bi do jeseni mogli rastočiti ionako, očito, krhku homogenost koalicije.
Ako članstvo SDP-a misli da vrh stranke mora biti glasniji i agresivniji u svojoj pretkampanji, ne bi li onda trebalo ili poslušati bazu ili joj objasniti da sadašnja taktika nije posljedica neznanja ili straha od HDZ-ovih napada na pojedince poput Linića, već, recimo, promišljene politike koja proizlazi iz želje da se SDP pokaže drukčijim i ne spušta na razinu svojih napadača. Što naravno ne znači da preko svega što servira HDZ u svojim nervoznim, ali rijetko i nepromišljenim cipelarenjima, treba šutke prijeći.
Dapače, ako se s nekim treba bosti, onda su to oni koji imaju najviše grijeha i obveza je opozicije ne dopustiti da građani to zaborave. Istina, ankete daju prednost koaliciji, ali ne smije se zanemariti da podrška pomalo pada, što pokazuje nezadovoljstvo birača i za svaku stranku to mora biti alarm. I upravo iz toga pada ‘kladioničari’ crpu svoje argumente. A ima li goreg od klađenja protiv vlastite opcije.
Moja prognoza je: SDP neće dobiti ove izbore,na osnovu ankete 1 čovjeka ,a to sam ja koji sam uvijek u povijesti glasao za SDP, ali sad neću jer Zorana Milanovića ne smatram sposobnim da vodi ovu stranku. A on neka čeka i dalje ! Živio jedini nam i vječni HDZ !