Priča o drugom romanu čuvene američke književnice Harper Lee koja je cijeli svoj dugi život (rođena je 1926. godine u Monroevilleu, Alabama, SAD) živjela u sjeni poznatog romana “Ubiti pticu rugalicu” doista je puna enigmi i preokreta. Sada, kada je njen drugi roman “Idi, postavi stražara” objavljen i u Hrvatskoj (objavilo ga je zagrebačko Znanje uz prijevod Marka Kovačića i uredničku pasku Vere Barić), a već je prije nekoliko mjeseci izazvao pravu pomamu u Americi, o njemu se teško može govoriti a da se ne lamentira o njegovu postanku i njegovu opstanku. I što je to tako čudno u nevjerojatnoj sudbini ovog rukopisa?
Pa upravo to što je taj drugi roman čudnovate i tajnovite Harper Lee zapravo njen literarni prvijenac, dakle roman napisan prije amblematske “Ptice rugalice”. I tu košmaru nije kraj. U romanu “Idi, postavi stražara” Harper Lee piše o istim likovima kojima se bavila i u “Ptici rugalici”, ali tek se tu krije prava zbrka. U romanu koji je vremenski napisala prije “Ptice rugalice” američka književnica zapravo se bavi ostarjelim likovima iz tog važnog romana američke, ali i svjetske književnosti koji slavi antirasizam i ljudsku jednakost bez obzira na boju kože, ali u kojem nema onog uobičajenog američkog hepienda.
U knjizi “Idi, postavi stražara”, koji i naslovom sugerira biblijski pristup običnim ljudskim životima i problemima, svode se računi u obitelji odvjetnika Atticusa Fincha, samohranog oca kojem je u međuvremenu od srčane mane umro sin Jem, a kojem u posjet, u alabamsku provinciju iz civilizacijski uskomešanog New Yorka dolazi nekonvencionalna kći Jean Louise. U tom posjetu ona pokušava odbiti prošnju strogo kontroliranog Henryja Clintona koji radi u odvjetničkom uredu njena oca, ali se i pokušava izbaviti od malograđanskog utabanog alabamskog života koji joj sve ozbiljnije prijeti. Zapravo, Jean Louise je ucijenjena jer joj cijeli jedan gradić prijateljski agresivno sugerira da bi se trebala vratiti u svoj dom i njegovati bolesnog oca kojem je reumatoidni artritis ozbiljno ugrozio mir i spokoj u arkadijskim ‘starim danima’.
Neformalna i pomalo divlja Jean Louise možda bi i pokleknula pred tim arhetipskim testom solidarnosti prema nemoćnim roditeljima da pomalo slučajno ne sazna da je čak i njen otac, taj odmjereni i hrabri odvjetnik koji se u jednoj Alabami sredinom 20. stoljeća na sudu usudio braniti crnca optuženog za silovanje bijele djevojke, u svojoj mladosti bio čak i član omrznutog Ku Klux Klana te da redovno odlazi na sastanke uglednih građana Maycomb Junctiona na kojima se o crnom stanovništvu otvoreno govori s najcrnjom mržnjom.
Roman “Idi, postavi stražara” poput Strašnog suda zapravo ispituje tko je zapravo onaj divni čovjek Atticus Finch iz romana i filma “Ubiti pticu rugalicu” kojeg je odglumio Gregory Peck (i pritom osvojio Oscar)? Harper Lee u svom kronološki prvom romanu otkriva što se krije iza Atticusove odvjetnički ušminkane maske koja generacije sućutnih čovjekoljubaca oduševljava političkom korektnošću i toplim ljudskim suosjećanjem. Najdramatičniji dijelovi romana “Idi, postavi stražara” upravo su oni u kojima se Jean Luise bori sa autoritativnim ocem (koji joj je bio i zamjenska majka), ali i kada shvaća da je svojom bojom kože i svojim obiteljskim pedigreom doživotno i neumitno obilježena te da se od te obilježenosti ne može sakriti čak ni u njujorškoj višemilijunskoj hedonističkoj gužvi.
Harper Lee svojim stvarnim prvijencem, koji su brojni kritičari pomalo ishitreno već osudili na smrt, istini za volju, zastupa podosta konzervativne stavove o nepromjenjivosti i statičnosti društva čije su predrasude i uskogrudnosti jače od tehnoloških mijena i humanističkih pomaka. A aktualna sve krvavija povijest Amerike, pa i svijeta daje joj za pravo. Ipak, objavom nove knjige Harper Lee, koja već desetljećima ne daje intervjue i izbjegava javnost u širokom luku, nije razotkrila tajne svog literarnog stvaranja u kojemu je važnu ulogu igrao i njen prijatelj iz djetinjstva, američki pisac Truman Capote. Dapače. Kao da je objavom nove knjige tim pričama dala novo pogonsko gorivo.
