Vijest da je zasvijetlio kipić Gospe Međugorske, Kraljice Mira, u staroj kući vidjelice Vicke Ivanković u Međugorju, munjevito se pronijela na sve strane. Samim Međugorjem odjeknula je tako snažno da su se rijeke hodočasnika odmah preusmjerile prema Vickinoj kući, a dodatno se pojačala nakon druge večeri, kada su internetski portali samo čekali da se ponovno smrači kako bi se natjecali u brzini tko će prije objaviti da je Gospin kipić ponovno zasvijetlio.
Ta vijest o svjetlećem Gospinu kipiću u Vickinoj sobi nikoga nije ostavila ravnodušnim. One koji ljube Međugorje dodatno je uvjerila ne samo da je na djelu nadnaravni zahvat nego da se radi i o najavi neke nove poruke, koja bi mogla imati značenje i za cijeli svijet. One koji su protiv Međugorja i tvrde da je sve izmišljotina, svjetleći kipić samo je podržao u takvome stavu, jer nema nijednog racionalnog razloga zbog kojega bi neki kipić svijetlio, a da nije npr. priključen na električnu energiju. Međugorje je, tako, opet podijelilo mišljenja, baš kao što ih dijeli svih ovih godina od prvih ukazanja prije tri desetljeća. I to ne samo u podjeli između vjerujuće i nevjerujuće javnosti, Crkve i onih izvan, nego se podjele u stavovima i mišljenjima o Međugorju odražavaju i u samoj Crkvi.
Međugorje pak, sa svoje strane, u sva ta tri desetljeća donosi goleme duhovne plodove. Milijuni i milijuni hodočasnika iz cijeloga svijeta posjetili su baš taj dio hercegovačkoga krša. Neki kako bi utvrdili svoju vjeru, a neki kako bi je pronašli. Među vjerničkim pukom tisuće i tisuće su svećenika i brojni biskupi. Dakle, to nije neka obezglavljena masa, nego predvođena svojim pastirima, a napose mudro i pametno vođena lokalnim fratrima, koji su kroz sve ove godine znali izbjeći sukob s mjesnim biskupima koji su negirali međugorski fenomen, istodobno omogućivši da se hodočašća razviju i odvijaju u savršenom redu.
Službena Crkva Međugorju je otpočetka pristupila pažljivo (baš kao što i sada oprezno pristupa svjetlećem kipiću u Vickinoj kući), pa se nije izjašnjavala o samim ukazanjima, prepustivši ih vremenu, ali je istodobno dopustila pastoral i hodočašća u to danas u svijetu priznato svetište. Sve je, dakle, pod budnim okom službene Crkve. Potvrdila je to prošlih godina i sama Sveta Stolica, koja je osnovala dosad najkompetentniju komisiju, koja će, praktički, odlučiti o sudbini međugorskog svetišta. A prema nekim najavama, upravo bi Vatikan trebao preuzeti ingerencije nad samim svetištem i tako ga neformalno priznati, premda će se na službeno priznanje, kako tvrde znalci, čekati još godinama.
Samom Međugorju, zapravo, priznanje nije ni potrebno, jer su ga priznali sami hodočasnici sa svih strana svijeta. Svjetleći Gospin kipić u Vickinoj sobi, bez obzira na to kakva ga sudbina dalje snašla, osvijetlio je upravo tu činjenicu. I to u hiperracionaliziranom vremenu za koje se tvrdi da mu čuda nisu potrebna. Čak ni u samoj Crkvi. Koja, uza sav oprez, Međugorju očito širom otvara vrata i pažljivo prati poruke koje odande dolaze.
