Čim nas je ugledao u miks-zoni istanbulske dvorane Abdi Ipekci, Amerikanac s hrvatskom putovnicom Dontaye Draper (30) srdačno nas je pozdravio.
Čim smo potegnuli diktafon iz džepa, nasmijao se i rekao:
– Znam što vas zanima. Hoću li igrati za hrvatsku reprezentaciju ovo ljeto?
Baš tako, to nas najviše zanima u godini u kojoj Hrvatska prvi put igra Eurobasket na domaćem tlu?
– Još nisam donio odluku, no uskoro hoću. Pričao sam s novim izbornikom Velimirom Perasovićem kojeg odviše poštujem da bih ga zavlačio. Ne želim ga držati u neizvjesnosti.
O čemu ovisi hoće li Didi ponovo igrati za Hrvatsku ili neće?
– U Anadolu Efesu jako puno treniramo i moram utvrditi stanje svojih koljena i Ahilovih tetiva.
Što je to što ga privlači igranju za kockaste?
– To što će Hrvatska igrati pred svojom publikom zvuči jako privlačno. Uostalom, u Hrvatskoj još uvijek imam jako puno prijatelja, ne samo košarkaških nego i onih izvan košarke.
Katkada moraš usporiti
Čuje li se sa svojim bivšim trenerom Aleksandrom Petrovićem?
– Ne, nismo dugo pričali, no unatoč tome on je i dalje moj najdraži trener. Zapazio me u dresu talijanskog drugoligaša Prima Verolija i doveo u Cedevitu, u kojoj mi je omogućio puno slobode, ali i takve igračke poticaje da moram reći da je on najzaslužniji da sam to što jesam i gdje jesam. Već prvog dana rekao mi je: „Ulazi u reket što više i čini suigrače boljima!“ Amerikancima je najteža stvar prilagoditi se europskoj košarci jer biti razigravač u Americi nešto je sasvim drukčije, a Aco je to shvatio i puno mi pomogao. Ne možeš stalno juriti, katkada moraš i usporiti.
Premda u drugoj sezoni njegova boravka više nije bilo idile s trenerom jer Petrović više nije bio na čelu momčadi, Didi se i Cedevite rado sjeća.
– Cedevita je moj drugi dom i ponekad se uhvatim u razmišljanju da bih se možda, jednog dana, mogao i vratiti u taj klub.
To se može dogoditi samo kada mu padne cijena koja je sada previsoka za ono što hrvatski prvak može platiti. Uostalom, iz Zagreba je otišao u kraljevski španjolski klub, a potom u jedan od dva najbogatija turska kluba.
– Istanbul je nevjerojatan grad, s puno lijepih mjesta, puno sjajnih restorana, no Madrid je manji i tamo je lakše živjeti.
Ivković je zahtjevan
A kod koga je lakše trenerski. Kod Pabla Lasa ili Dušana Ivkovića?
– To su dva potpuno drukčija trenera. Ivković je iznimno zahtjevan trener koji zagovara drukčiji stil košarke od one koja se igra u Realu.
Draper je sa 181 cm visine bio jedan od tri najniža igrača Eurolige, no čini se da ga to samo dodatno motivira.
– Još od sedme godine, kada sam došao u kontakt s košarkom, bio sam najmanji na terenu i to mi je uvijek bila dobra motivacija. No, zato sam uvijek bio najbrži, onaj koji se može svuda provući.
>>Dario Šarić: Perasović je trener koji najviše odgovara profilu i sastavu Hrvatske
To Draperu hrvatino!