Iz svog trećeg pokušaja Velimir Perasović (49) uspio je Valenciji donijeti treći naslov pobjednika Eurokupa. Sa svojim je “spartancima” hrvatski strateg to učinio na vrlo dojmljiv način. U četvrtfinalu je berlinsku Albu eliminirao sa plus 27, u polufinalu je pao Nižnji Novgorod s ukupno plus 35, a posljednju prepreku do trofeja, moćni ruski Unics, uklonio je s plus 25.
Psihološki kamen temeljac takve “šetnje” nastao je još u osmini finala kada je Valencija izbacila prvog favorita Himki s jednim košem razlike (75:59, 82:97).
– Himki je u tom trenutku imao niz od više od 30 pobjeda. Na rubu ispadanja bili smo i u skupini uoči utakmice u Ostendeu.
Veseli doček u Valenciji
Po povratku iz Kazanja u Valenciji je bilo jako veselo:
– Lijep je osjećaj kada te ljudi dočekaju kao pobjednika. Oko 3000 ljudi gledalo je utakmicu u našoj dvorani, a čak i u šest ujutro dočekali su nas neki navijači u zračnoj luci, no prava fešta trebala je biti navečer ispred gradske vijećnice, a rekli su mi da idemo i u neku crkvu. Sreću s navijačima podijelit ćemo i u nedjelju kada igramo kod kuće sa Sevillom.
Netko je od novinara pokušao ovaj trofej promatrati samo kao vizu za Euroligu:
– Osvajanje Eurokupa vrijedi puno više od igranja Eurolige jer ovo je bio najjači i najmnogobrojniji Eurokup ikad, sa 56 klubova, uz osam klubova koji su otpali iz prvog kruga Eurolige, odnosno 20-ak klubova koji su u posljednje dvije sezone igrali Euroligu.
Perasu veliki gušt predstavlja i to što neki njegovi igrači igraju svoju najbolju sezonu, a posebno Justin Doellman, MVP finala.
– Doellman je k nama došao iz Manrese kada se nitko od velikih nije usudio potpisati ga. Mi dovodimo igrače koji nisu do kraja afirmirani i od njih radimo prave igrače kao u slučaju Dubljevića i Faveranija koji je na koncu završio u NBA ligi, a k nama je došao iz druge lige. Menadžeri to prepoznaju pa nam ih rado šalju.
Vrlo zahtjevan trener
Peras je na glasu kao zahtjevan trener kojeg ne mogu svi igrači pratiti.
– Nekima se to ne sviđa pa me otjeraju, drugima se sviđa pa me zadrže. Osim toga, sigurno sam i ja napredovao i ne radim sada kao što sam radio u Ciboni.
Među boljim Perasovim igračima ove sezone bio je i američki branič Oliver Lafayette, za kojeg znamo da zasad nije vlasnik nijedne europske putovnice. Bili ga preporučio hrvatskom izborniku koji je u potrazi za novim Amerikancem?
– Jasko je odličan trener i ne treba mu moj savjet. On najbolje zna kakav tip igrača treba. Mi Olivera želimo zadržati, ja sam njime jako zadovoljan. On kada uđe u igru unese agresivnost, igra dobru obranu, no nije tipični igrač koji će igrati kontrolirano pa ponekad izvede i koji ludi šut.
Košarkaši Valencije na svojim majicama nose natpis “Cultura del Esfuerzo”? To je od njih tražio mecena Joan Roig, drugi najbogatiji Španjolac, vlasnik lanca samoposluga Mercadona.
– To je slogan našeg gazde. S obzirom na to da mi nemamo glavnog sponzora i da gazda daje 90 posto novca za klub, onda je on odlučio da na dresovima nosimo slogan njegove tvrtke, a on glasi “kultura truda”.
A baš je to nešto što jako dobro opisuje i Velimira Perasovića.
>> Perasovićeva Valencija osvojila Eurokup i izborila Euroligu
peras je legenda, najbolji nas trener…nikad necu zaboravit kak je sa cibonom (kojoj i tada cijelu godinu uprava nije davala place) dosal na korak do raja (kecman)..…eto sad vec par sezona radi vrhunski posal u jakoj ligi…veliki radnik i vrhunski strucnjak...