17.02.2010. u 19:00

Tim izrazom označio sam situaciju u kojoj se cijela novostvorena vrijednost hrvatskih građana isplaćuje stranim i domaćim vjerovnicima na ime kamata i troškova duga. Stanje je danas mnogo gore: uz pad BDP-a od 1%, zemlju od bankrota i ogluhe može kratkoročno “spasiti” samo dodatno zaduživanje uz kamate.

18. veljače 2010., na dan posvete (svečanog ustoličenja koje završava riječima punim simbolike za današnje hrvatske ekonomske i društvene prilike: “Tako mi Bog pomogao”) novog predsjednika Republike dr. Ive Josipovića, korisno je dva mandata bivšeg predsjednika svesti na jedan jedini pokazatelj koji će bitno odrediti način vladavine novog predsjednika, ali i način života svih hrvatskih građana u novoj “prvoj petoljetki”. Riječ je o pokazatelju vanjske zaduženosti, koju sam već 2006. najavio kao stanje “dužničkog ropstva” u 2009.

Tim izrazom označio sam situaciju u kojoj se cijela novostvorena vrijednost hrvatskih građana isplaćuje stranim i domaćim vjerovnicima na ime kamata i troškova duga. Stanje je danas mnogo gore: uz pad BDP-a od 1%, zemlju od bankrota i ogluhe može kratkoročno “spasiti” samo dodatno zaduživanje uz kamate koje već danas ne mogu biti niže od 7 %. Inozemni ili “suvereni dug” Republike na današnji je dan dosegao 45 milijardi eura, pa je time izjednačen s bruto domaćim proizvodom, tj. s ukupnom vrijednošću svega onoga što će Hrvati proizvesti i stvoriti ove godine.

U deset Mesićevih (dakako, i Račanovih i Sanaderovih i Kosoričinih) godina “suvereni dug” je povećan 4,5 puta ili 350%! Uz to samozatajni guverner dr. Željko Rohatinski dobro zna da će taj dug uskoro (!), najkasnije do kraja ove godine, premašiti novu sablasnu granicu od 50 milijardi eura. To dobro zna jer čita prave knjige. Kad sam ga prije nekoliko dana sreo na Trgu bana Jelačića, skrenuvši mu pozornost na to da su u Algoritmu nabavili pet-šest ključnih knjiga za pravilno razumijevanje sadašnje “Velike recesije” ili “Velikog stezanja”, kazao mi je da ih je već pročitao.

Te mi je knjige prije pola godine darovao savjetnik potpredsjednice Svjetske banke, moj stariji sin Bartol, uz istu napomenu koju sam na Trgu čuo od guvernera: “Psihologija, a ne matematika, postaje ključ za razumijevanje korijena i tijeka Velikog stezanja”.

Mom čitatelju, kojeg zanima algoritam za novo čitanje fiskalnih, monetarnih i poslovnih ciklusa, spomenut ću tek neke od autora i naslova knjiga koje zasad nisu prevedene na hrvatski: “Životinjski duh” i “Neracionalno divljenje” R. Shillera (prvu je napisao u suautorstvu s nobelovcem Akerlofom), “Prevareni slučajnošću” N. N. Taleba, “Učenje ptica letenju” P. Triane, “Ovog je puta drukčije” C. M. Reinhart i K. S. Rogoff. Na dar sam dobio još nekoliko knjiga, ali još ih nisam pročitao. Te knjige spominjem jer je očito da moja i skepsa Željka Rohatinskog ima čvrste teorijske i iskustvene temelje. Ozbiljno sumnjam da su iskreni optimizam i osmijesi Jadranke Kosor i njezinih ključnih savjetnika dr. S. Švaljek, mr. B. Škegre i Ž. Lovrinčevića (nova je akvizicija Ž. Perić) glede čuvenog “izlaza iz krize” (upotrebu te glupe i iritantne pučkoškolske retorike o “ulazu” i “izlazu” iz kriza trebalo zakonski zabraniti jer krize nisu ni tuneli ni javni pisoari!).

Bolje bi bilo da su glumljeni, kao oblik smirivanja javnosti od još težih oblika gospodarske i ljudske depresije: investicijske, poduzetničke, potrošačke, radničke. Iskrena vjera premijerke i njezinih savjetnika da povećanje stopa PDV-a, osnivanje “fonda za spas gospodarstva” (još gluplji izraz), davanje državne pomoći mladim kupcima stanova od 200 eura po kvadratu i ukidanje kriznog poreza mogu bilo što promijeniti u društvu i gospodarstvu upućivala bi na opasnu nekompetenciju. Da se, primjerice, povećanje PDV-a i ukidanje nultih stopa za neke proizvode ne mogu javno brendirati kao “mjere za spas gospodarstva” trebalo bi biti jasno svakom brucošu ekonomije. Ne mislim pritom na brucoše Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, jer je tu sve moguće.

Radi se o “mjerama za krpanje proračuna” u sljedećih mjesec ili dva. Ne, nikako tri. Zato se slažem s guvernerovom ocjenom tih “mjera” u Poslovnom dnevniku: “Ne treba koristiti velike riječi za nešto što nema takvu dimenziju”. Sve u svemu, vremena su doista teška: kvartet ekonomskih savjetnika Vlade i VRH u cjelini zapravo nemaju bilo kakav program za “izlaz” iz bilo čega. Upravo zbog toga, umjesto javnih osmijeha, TV ukazanja i medijskih nastupa, ministri i savjetnici moraju hitno isprazniti police u Algoritmu. Moraju čitati, jer je očito da ne znaju o kakvoj je “Velikoj krizi” ili “Velikom stezanju” riječ.

Ključne riječi

Komentara 3

NE
neni
08:49 18.02.2010.

Kulminacija te parodije je bila u emisiji Otvoreno kad su se Šuker i Linić sretno i veselo pozdravili a onda je onak\'usihićene Hlovorka primila pod ruku/ Fellini je beba za njih/

OB
-obrisani-
11:33 18.02.2010.

ukoliko je toliko loša situacija onda nam ostaje samo jedno -smanjiti plaće koliko god je potrebno , naravno privremeno ,a taj iznos vratiti nakon stišavanja krize , zadužiti se minimalno potrebno , smanjiti troškove na nulu, neka se ministri voze sami , a ne da svaki ima dežurni automobil i vozača i uostalom kuda bauljaju toliko neka u današnjem svijetu računala sve prate iz svojih ureda i sa tim receptom zamrznuti postojeću situaciju tj. krenuti od nule izpočetka , lopove trpati u zatvore a ne nakon mjesec dana ih puštati na slobodu kao ove iz haca ako su krivi a ako nisu netreba ih ni privoditi i tako u svim granama privrede, jer nema nam druge a ovi tzv. sindikalisti , partijaši i navodni Hrvatski dušebrižnici neka malo začepe gubicu dok neiziđemo iz krize jer ukoliko sever i lesar i kneževićka i dalje budu imali po desetak ili petnaest tisuća kuna plaću , a ja dvije tisuće do tada nema izlaska iz krize i neka presednik beli agnostik radi volonterski budući da ima ogromnu imovinu i ušteđavinu , a Hrvatska će mu to refundirati po izlasku iz krize 2000 kn mjesečno jer i ja toliko primam , a imam četvoro djece

MV
MVukušić
17:50 18.02.2010.

G. Letica, onoliko malo koliko pratim političku scenu u Hrvatskoj, Vi ste mi uvijek stršili kao rijedak primjer razuma i lucidnosti, ali i općeg šarma koji nije na uškrb kulture. Vaša ocjena situacije u Hrvatskoj u ovom članku je “dead on the money”. Njegova je pesimističnost sasvim razumna. Očekivati ikakvo “rješenje” strmoglavljujuće situacije od vlasti,političara i službenih “ekonomista” je krajnje nerealno. Zanimalo bi me čuti Vaše viđenje onoga što Hrvatsku realno čeka u godinama koje dolaze. Biste li vi u ikakvoj verziji predložili jednostavan suvereni bankrot? Tj. bilo kakvo odgađanje bolnog suočenja s istinom dovest će jedino do još gore boli kasnije, a ista prije ili kasnije neminovno nastupi. Mislite li da pucanje po šavovima svjetskog financijskog sustava (obične zakrabuljene ponzijevštine) ostavlja ikakve šanse nekakvoj maloj državici da u trenutku dok se veliki brinu oko svojih akceleriranih problema učini nešto korisno za sebe? Imaju li mali uopće ikakve šanse?

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?