Pismo je stiglo elektroničkom poštom na adresu Večernjakove Kulture, a
urednica Branka Primorac procijenila je da bolje odgovara ovom
prostoru. Čitatelj piše o pretjeranom korištenju engleskih riječi u
medijima, pa i u Večernjaku, a kako sam posljednjih tjedana prikupila
puno sličnih mišljenja, eto povoda ovoj kolumni.
“Nameće mi se pitanje: zar je hrvatski jezik zaista tako siromašan da
moramo koristiti engleski, koji velik dio čitatelja (pogotovo starijih)
ne razumije. Evo izvatka iz vašeg napisa, a vi prosudite koliko je to
razumljivo: 'Završen je line up bendova koji će nastupiti na Night
stageu i Nokia stageu u sklopu VIP INmusic Festivala koji se održava
27. i 28. kolovoza na Jarunu...’”, piše, među ostalim, u pismu.
Drugi je čitatelj zgranut s naslovom: “Make up artistice na back stageu
za break od bulinga bježe u šoping”. Tuže se čitatelji i zbog naziva
“Call Centar”, a imamo domaći “pozivni centar”, pa onda “Fashion
Week”, a može biti “Modni tjedan”. U gradovima su vozi “Street Race”, a
to su “ulične utrke”. Kad se piše o nekim proizvodima, spominju se
štetne ili zabranjene “supstancije”, a bolje bi bilo “sastojci”.
Jedna mi se čitateljica potužila da uopće nije razumjela tekst, jer je
novinar citirao učeničku poruku “Be nice to your Teacher”, a nije je
preveo “Budi dobar prema svom nastavniku”. Više ne postoje krojači,
piše mi čitatelj, nego samo stilisti, pa se pita kako ćemo onda zvati
postolare. Pišemo o bullingu (nasilju), mobbingu (zlostavljanju),
izvještavamo s eventa (događaja), pjevače i glumce slikamo na stageu
(pozornici), plesače na flooru (plesni podij).
Unatoč upozorenjima voditeljice Večernjakovih redaktora Maje Matković i
unatoč njezinom “Jezičnom savjetniku – iz prakse za praksu”, gdje je
ponudila hrvatske zamjene za najčešće anglizme, utjecaj te pomodne
mješavine hrvatskog i engleskog jezika – a tako govore svi – na
novinare toliko je jak da i redaktori gube bitku.
Rat bi se mogao dobiti stalnim upozoravanjima na štetnost prihvaćanja
anglizama za vlastiti jezik, kao što to čine Francuzi. Da se
razumijemo, nisam pobornik hrvatskog jezika iz 19. stoljeća, nego
jezika koji živi, mijenja se i prilagođava, ali mi je puno draže da
naša mladež izmišlja nove, svoje riječi, nego da preuzima
engleske.
Trebaju li se novinari povoditi za političarima i estradnjacima koji prednjače u korištenju engleskih riječi u svojim govorima i razgovorima
