Milan Kujundžić izdao je HDZ! Kako drukčije protumačiti njegovu najavu u subotnjem Obzoru o osnivanju nove stranke osim da je izdao sadašnju stranku koja mu je puno omogućila. Između ostaloga i da postane nacionalno prepoznati političar kad se iz političke anonimnosti prometnuo u kandidata za novog šefa HDZ-a. I dobio je puno glasova podrške koji bi ga trebali obvezivati prema stranci.
Dakako da svatko, pa tako i Kujundžić, ima pravo tražiti svoje mjesto u politici. Ali desnica je, iako ne samo ona, dosad već vidjela previše egoističnih pojedinaca koji su najzaslužniji za njezino konstantno umrtvljivanje i političko eutanaziranje, za stalni nesrazmjer na političkoj sceni kad se uzme u obzir svjetonazorski spektar birača i podjela glasova nakon izbora. Kujundžić je najnoviji primjer egoističnog političara koji precjenjuje sebe. Nije uspio u HDZ-u, nije postao predsjednik stranke, i svaka druga opcija i mjesto u stranci njega ne zadovoljavaju. On drži da mora biti predsjednik stranke, ako ne HDZ-a, onda neke druge. A ako ga neka druga postojeća također ne želi, i ne prepoznaje, onda najbolje neke nove, njegove.
On sam priznaje kako su mu se nudile različite pozicije unutar HDZ-a bez obzira na rezultat izbora, ali sve to njega ne zadovoljava, jer smatra da je stvoren za lidera, valjda novog lidera desnice. A od takvih lidera ne samo da je desnica umorna nego i cijelo hrvatsko društvo. Članstvo HDZ-a odabralo je Tomislava Karamarka, procijenili su da je u ovom trenutku bio najbolji od ponuđenog. A i ne rode se svaki dan lideri kao što je bio Franjo Tuđman. Kujundžiću su bila puna usta HDZ-a i Franje Tuđmana kad je trebalo skupljati glasove, a kad je izgubio, do danas se s time nije pomirio, i zaboravio je na zajedništvo na koje je pozivao. No nije on na ovaj način izdao samo HDZ. Ima tu više izdaja.
Kujundžić je tako izdao Ankicu Tuđman koja je stala uz njega u kampanji. Ona ga je podržala u prvom redu iz emotivnih razloga, jer je bio blizak njezinu suprugu i prvom hrvatskom predsjedniku kad se liječio u bolnici u zagrebačkoj Dubravi i kad je ondje proveo svoje zadnje ovozemaljske dane. Ankica Tuđman očito je iskreno vjerovala da je Kujundžić onaj koji će nastaviti Tuđmanovim putem jačanja HDZ-a i okupljanja, a ne razjedinjavanja. Na ovaj način on je obitelj Tuđman iznevjerio.
Kujundžić je izdao i sve one koji su za njega glasovali na stranačkim izborima. Pa ni Ivić Pašalić ne bi zacijelo podržao takav njegov istup, a još manje bivši pripadnici Pašalićeva Hrvatskog bloka koji su snažno Kujundžića poduprli. Jer je i njima stalo u prvom redu danas do HDZ-a, a ne do neke nove stranke. Druga je stvar koje je njihovo viđenje HDZ-a.
Kujundžić je izdao i Ivana Aralicu koji je radio političku platformu za novo ujedinjavanje desnice oko HDZ-a, za okupljanje, jačanje, profiliranje, a Kujundžić sad radi upravo suprotno, nastavlja mrviti ono što pokušavaju skupiti oni koji su ga do jučer podržavali.
Ali u prvom redu Kujundžić je izdao sebe samoga, jer je jedno pričao jučer, danas već nešto drugo, a pitanje što će biti sutra. Mnogima je bio velika nada, a vrlo brzo još veće razočaranje. Prvo kad se nije mogao pomiriti s rezultatima izbora, a sada još više kad se ne vidi u HDZ-u. Egoističan kakav je, a onda i politički destruktivan, HDZ bi pod njegovim vodstvom, sad je očito, doživio samo novo rastakanje. I zato je dobro da je otpao. Jer Hrvatskoj treba HDZ kao jaka oporba. Nekog trećeg na vidiku (još) nema, a iz dana u dan uvjeravamo se u nesposobnost vladajućih. Hrvatskoj trebaju i desni i lijevi, jaki i profiliranih svjetonazora, za zdravo hrvatsko društvo. U ovom trenutku na desnoj strani veliki je vakuum. Hoće li HDZ-u uspjeti svjetonazorsko profiliranje i okupljanje, to tek treba vidjeti. A Kujundžićev svjetonazor, kako se vidi, jest on sam. I zato je već politički mrtav i prije nego što je zaživio!
Kujundžić je bi pravo rješenje. Karamarka su proturili novinari.ZAŠTO??? E to je jedno veliko pitanje.