Glumački svijet oprašta se od Nade Đurevske, jedne od najistaknutijih bosanskohercegovačkih glumica koja je u 65. godini nakon teške bolesti preminula u Sarajevu. Pamtit će je se po iznimnom talentu, blagosti i emocijama kojima je zračila na sceni, a hrvatsku publiku posljednjih godina nagradila je jakom ulogom u filmu Bobe Jelčića “Obrana i zaštita” za koju je i nagrađena Zlatnom arenom 2013. u Puli.
– Bila je prije svega izuzetna osoba, posebna, decentna, samozatajna. Imala je svoj svemir, voljela posao kojim se bavila i bila je privilegija stajati s njom na sceni. Bila je glumica koja je imala kapacitete mnogo veće od onih koje je nudila neka limitirana teatarska scena u Sarajevu. Žena koja je širila dobrotu, empatiju, koja je uvijek bila uz kolege kada su imali probleme – rekao je Emir Hadžihafizbegović.
Prva uloga u “Višnjiku”
Nada Đurevska rođena je 8. siječnja 1952. u Skoplju. Kao šestogodišnja djevojčica 1958. stigla je u Sarajevo. Prvi put zaigrala je u Čehovljevu “Višnjiku”, a kasnije nijedan bh. kultni film, počevši od “Igmanskog marša”, nije mogao proći bez Nadina pojavljivanja. Dobitnica je i Zlatne arene za film “Od zlata jabuka”. Ostat će zapamćene njezine uloge u predstavama “Izgubljeni sin”, “Woyzeck”, “Hamlet”, “Medeja”, “Hasanaginica”, “U agoniji”...
– Nikad nije samo glumila, to je bilo mnogo više od glume, umjetnost svojstvena njezinoj ličnosti u svakoj ulozi gdje je pomno i psihološki pronalazila svoj vlastiti život, i kajanje, i tugu, i bol, i rastanke, i utjehe, i sumnje, i grižnju, i ljubavi i čekanja. Njezina je Hasanaginica remek-djelo, poput gorske vile ona se izdiže iznad svakog zla i ljudske obijesti, a svojom glumom izaziva najdublje emocije i suze iznova i iznova... – napisao je Božo Vrećo.
Među ostalim dobitnica je i Zlatnog lovorova vijenca za doprinos umjetnosti teatra MESS 2002. i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva 2014., nakon čega je obznanila da se povlači sa scene nakon 40 godina rada.
Teško prohodan put
– Ova nagrada je takva da briše sve uspjehe i neuspjehe, sve tuge, radosti, sve snove, pravde i nepravde na ovom mojem često teško prohodnom putu, ali na putu na kojem mi je bilo najvažnije sačuvati ljudsko lice – kazala je tada glumica iza koje ostaju velika ostvarenja kao neuništiva vrijednost po kojoj će je se sjećati mnoge generacije.
