Božica Jelušić iznimno je plodna i svestrana književnica koja se ipak najviše afirmirala u poeziji, kako onoj na hrvatskom standardu, tako i na kajkavštini. Unatoč brojnim nagradama i priznanjima za svoj pjesnički rad, još čeka svoj zasluženi Goranov vijenac. Iza nje doista je opsežan opus s više od šezdeset knjiga u rasponu od pjesničkih zbirki, putopisa, eseja, kolumni, slikovnica, monografija...
U tom su se obilju našli i roman "Čišćenje globusa" i biografska proza "Život kao knjiga", a odnedavno i knjiga "Teška ljeta" koju joj je objavila zagrebačka Beletra pod uredničkom paskom Sandre Pocrnić Mlakar. Čak četiri autorice napisale su pogovor toj bremenitoj knjizi, i to Božica Brkan, Lada Žigo Španić i Nives Franić te urednica, a knjiga je opremljena i kratkim tekstom koji otkriva o kojim to osobama Božica Jelušić piše u svom autobiografskom romanu. Toplo preporučujem da taj tekst pročitate nakon što ste pročitali knjigu u kojoj je autorica identitet svojih životnih suputnika skrila konspirativnim inicijalima koji se katkad sastoje i od samo jednog slova.
I u najnovijoj proznoj knjizi Božica Jelušić ostaje kritički raspoložena intelektualka kakvu je, uostalom, poznajemo i iz njenih tekstova koje vrlo aktivno objavljuje i na društvenim mrežama. Božica Jelušić osoba je koja nadmoćno i uz puno lucidnih zapažanja analizira vrijeme u kojem živimo, a koje karakterizira sveopća površnost i bolna relativizacija svih mogućih kriterija i moralnih vrijednosti. Pri tome se tvrdoglavo ne odriče svojih mladenačkih ideala niti ih denuncira, što je već tri desetljeća vrlo česta praksa kod hrvatskih umjetnika koji žele uljepšati vlastitu prošlost i prilagoditi je sadašnjosti kako bi se sa što boljih pozicija pridružili nekoj imaginarnoj većini za koju je itekako upitno je li i stvarna većina. U ovom romanu punom zavoja i neravnina, Božica otvoreno i iskreno piše o svom djetinjstvu, školovanju i sazrijevanju, o dobrim i lošim odlukama koje je donosila u životu, duljim ili kraćim ljubavima, ali i o svom karakteru koji se nekome može činiti samotnjačkim, pa čak i neprilagođenim, osobito prema pravilima manje sredine u kojoj autorica uporno živi. Svoj ispovjedni roman nije pretvorila u običan putopis po gradovima i krajevima koje je posjećivala i u kojima je boravila, ali ni u spomenar u kojem se odaje dužna počast ljudima koji su najviše utjecali na naše živote i usmjeravali nas i u emotivnom i u svakom drugom smislu.
Meni kao Čakovčancu posebno su zanimljivi dijelovi romana koji se odnose na autoričino školovanje u tom međimurskom središtu i kada opisuje svoj formativni odnos sa znamenitom čakovečkom slikaricom Priskom Kulčar, krčmu kod slavne Beške, razgledavanje Rangerovih freski u Štrigovi... Vrlo su atraktivne i poprilično brojne stranice ove knjige u kojima Božica Jelušić piše o svom prijateljstvu s velikom hrvatskom pjesnikinjom Vesnom Krmpotić, otkrivši pri tome i činjenicu da je Vesnin nevjerojatno potresan i totalno netipičan roman za jugoslavenske prilike "Brdo iznad oblaka" godinu dana ležao u njenoj ladici. Naravno, slobodoljubiva Božica piše i o kraju njihova prijateljstva i o razlozima zbog kojih je nestala naklonost između dvije važne, a opet toliko različite hrvatske pjesnikinje.
U knjizi će pažljivi čitatelj naći i slikovite opise Zvonimira Goloba, velikog rumunjskog pjesnika Marina Sorescua ili pak ganskog pjesnika Johna Atukweija Okaija, kojega je Božica upoznala na pjesničkom festivalu u Strugi, na obalama Ohridskog jezera. Iz tih i mnogih drugih sudbina kojima se autorica bavi u ovom romanu vrlo je lako ući u njen unutarnji pjesnički svijet i steći dojam o njenoj umjetničkoj osobnosti koja je stalno tjera u nepoznato i neistraženo, ali i vraća u zavičaj, na početak, u mitsku i mudru Podravinu i Podravlje, pod stare svodove dvorca Barnagor u Čepelovcu u koji je pjesnikinja uložila jako puno truda, energije i vremena, da bi u ožujku ove godine oglasila njegovu prodaju, zajedno s velikim pripadajućim imanjem. Naravno, i bez tog dvorca i plemićkog imanja Božica Jelušić pripada u sam vrh hrvatskog umjetničkog plemstva koje nije stečeno rođenjem, nego talentom i upornim, katkad i sizifovskim radom, što dokazuje i njena najnovija prozna knjiga, pravo malo remek-djelo zavičajne i osobne književnosti.
