U Hrvatskoj su ovih dana posredstvom britanske ambasade boravili ugledni arhitekt Raymond Hole i stručnjak za doživljaj Chris Webster. Obojica su izgradili međunarodnu karijeru, savjetujući velike kulturne i turističke atrakcije poput muzeja i nacionalnih parkova kako najbolje iskoristiti postojeće resurse i privući što veći broj posjetitelja. U Zagrebu su analizirali potencijal novog Muzeja suvremene umjetnosti, te ukazali na ključne točke koje bi trebalo unaprijediti da bi ta institucija postala ekonomski isplativijom.
Sindrom razglednice
– Zgrada muzeja je solidan komad hardvera, no sada se treba pozabaviti njenim sadržajem. U protivnom će se dogoditi ono što nazivamo sindromom razglednice. Ljudi će doći, fotografirati se pred novim muzejem i produžiti dalje – upozorava Raymond Hole.
– Ako je suditi po Noći muzeja, već bilježite pad posjećenosti od 30 posto. Muzej prestaje biti novost, sada je na menadžmentu da privuče gledatelje različitim akcijama, uspostavljanjem novih tradicija, tematskim večerima... Ljudi moraju doživjeti muzej kao svoj dom. A tu već na ulazu u zgradu imate problem. MSU djeluje grubo, hladno. Tek u razgovoru s osobljem osjetio sam se dobrodošlim. Treba uložiti u signalizaciju, da ljudi čim uđu znaju gdje se nalaze, kamo se trebaju kretati i što ih čeka. Ne možete očekivati entuzijazam ako posjetiteljima nedostaju bazični orijentiri – analizira Chris Webster.
Previše konzervativno
– Primijetio sam da imate odličnu zbirku, ali ona nije dobro predstavljena. Strašno je važno imati različite sadržaje prilagođene dobnim skupinama. Idealno bi bilo da u MSU dođe čitava obitelj, pa se roditelji prošeću muzejem s tiskanom brošurom u rukama, a klinci na svoj mobitel skinu muzejsku aplikaciju koja će ih voditi nekim drugim putevima, fokusirajući se na generacijske interese. I kasnije bi mogli razmjenjivati iskustva, jer svatko je vidio nešto drugo – objašnjava Hole, dodajući da nedostaju i interaktivni sadržaji za najmlađu publiku.
Obojica kažu da je postav vrlo konzervativno predstavljen.
– Osim toga, galerije su pretrpane eksponatima! Kao da sam došao djetetu koje mi odjednom želi pokazati sve svoje igračke. To može strašno umoriti posjetitelje. Potrebno je varirati intenzitet doživljaja i postaviti zanimljivije tematske cjeline – tumači Webster.
Nužan izlazak na krov
– Na prirodnim točkama zamora, kad je ljudima već dosta hodanja, nismo pronašli nikakve klupe. Ako su meni trebale, zamislite koliko bi trebale mojim roditeljima! Ako ne želite da ljudi uz muzej vežu osjećaj iscrpljenosti, to treba odmah promijeniti. Ne razumijem ni zašto izlazak na krov muzeja nije standardni dio ture. Ovako je jedini način da osoba dobije malo svježeg zraka izlazak iz muzeja, a jednom kad izađu, većina se više neće vratiti unutra – primjećuje Hole.
– Na izlazu ponovno nedostaje signalizacije. Velikih panoa koji će najaviti iduće događanje. Publiku morate pozvati da se vrati! – dodaje Webster.
Ne znam koliko je savjet strucnjaka kostao, ali ovo sto su rekli moglo se cuti od bilo kojeg posjetitelja muzeja. Sve receno je stvar zdravog razuma a ne nekakvih strucnjaka. Ja bih ipak rekao da su eksponati najvazniji, ako se ima sto viditi ljudi ce dolaziti.