Zagrebačka glumica Mira Furlan umrla je u svom domu u Los Angelesu 20. siječnja 2021. godine. Uz nju su u tim posljednjim trenucima bili suprug Goran i sin Marko. Fraktura je u prosincu objavila opsežnu autobiografiju Mire Furlan, slojevito, može se reći čak i simfonijsko štivo na kakvo u našoj kulturi i nismo navikli. Jer, u knjizi "Voli me više od svega na svijetu" Mira Furlan je doista krajnje direktna, a po zagrebačkim nepisanim pravilima društvenog licemjernog komuniciranja, i indiskretna.
Ova darovita glumica koja je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bila neokrunjena kraljica glumačkog seksipila i to na teritoriju cijele Jugoslavije, ali je i opravdano uživala glas vrhunske karakterne glumice, opisala je svoj burni život bez fige u džepu. Pri tome nije štedjela niti vlastitu obitelj.
Otac, uvjereni komunist slovenskog porijekla, a pred kraj života i ugledni profesor psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, godinama je živio dvostruki život i imao paralelnu obitelj. Majka, omiljena zagrebačka knjižničarka čiji su obiteljski korijeni iznimno zamršeni, s Mirom je imala podvojeni, ali dinamični odnos sve do prerane smrti od raka.
A baka po majčinoj strani (koja je Mirinu majku usvojila, jer ju je biološka majka napustila) dobila je status dobre vile, koji je očito itekako zavrijedila. Uostalom, baš njen stan u Petrovoj ulici postao je dom ove intelektualne obitelji, mjesto gdje je glumica pokušala samoubojstvo, ali i povod dugogodišnjeg spora između grada Zagreba i glumačke heroine.
Mira Furlan u svojoj britkoj, vrlo dobro isklesanoj prozi, otvoreno piše o odrastanju, pa i onom najosjetljivijem, seksualnom. Piše o porocima, drogi, pijanstvima, krađama, tulumima, kratkim, ekspresnim vezama. Ima tu čak i jedno, usput spomenuto silovanje, kao dio one jugoslavenske poputbine kada je nekim ljudima bilo dozvoljeno baš sve...
A ima tu i jako puno mačističkih predrasuda prema ženama koje su svjesne svoje erotičnosti i zavodljivosti, ali i glumicama koje muški bolje pozicionirani kolege bahato ponižavaju i za vrijeme školovanja, a onda i kod profesionalnih angažmana na kazališnim daskama ili pred filmskim kamerama, potpuno svejedno.
Našao se tu u ne baš sporednoj ulozi i Genijalac, dugogodišnji Mirin partner, neko vrijeme i očiti uzor, ljubavna fiksacija i to u onim formativnim godinama kada se djevojka pretvara u ženu. Naravno, veliki dio ove potresne knjige posvećen je Mirinom traumatičnom odlasku iz angažmana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a onda i iz Hrvatske.
Hrvatski su mediji Miru Furlan na početku Domovinskog rata proskribirali kao izdajicu i kao laku ženu. Našli su čak i 'lake' muškarce koji su o svemu tome mogli i svjedočiti iz prve ruke. Suđenje Miri Furlan bilo je kratko, a presuda je bila poznata i prije suđenja. Bila je kriva što je umjesto Zagreba, izabrala Beograd, iako je već u studenom 1991. napustila Srbiju i emigrirala u SAD, gdje se našla bez papira, a onda vrlo skoro i bez putovnice i državljanstva.
Njena država Jugoslavija se raspala, a Mira Furlan neku zamjensku domovinu niti je htjela, niti mogla prihvatiti. I takva je ostala do smrti. Mnogi misle i danas da je Mira Furlan bila u političkom smislu velika Jugoslavenka, da je obožavala Tita, ljubila komunizam. Ali, nije to baš tako. I u ovoj knjizi ona ne prešućuje da su njeni roditelji nakon Drugog svjetskog rata završili na Golom otoku, s time da je majka odrobijala čak godinu više, iako je u Titovom koncentracijskom logoru završila samo zato jer su njeno ime našli u očevim papirima.
S čeličnim stiskom komunističke dogme susrela se Mira i kada je kao srednjoškolka spremala predstavu s profesorom Davidom Jollyjem koju su zabranile školske vlasti. Jer, reda mora biti. A Mira Furlan nije voljela red, niti onaj komunistički, niti onaj Tuđmanov i Miloševićev, niti onaj Trumpov.
Ona je voljela slobodu i zato je u neprilike upadala i u Americi, kao glumica koja nije voljela pognuti glavu pred lažnim autoritetima, ali u u svojim rijetkim postameričkim hrvatskim angažmanima, kada su baš na njoj trenirali strogoću oni koji za to nisu imali nikakvog razloga. Možda bi bila povijesna pravda kada bi ova knjiga bila predstavljena u zagrebačkom HNK-? A možda je za tu pravdu, makar i povijesnu, ipak prekasno.
Mira Furlan je u odnosu na Radeta bila majka Tereza...Stoga svo poštovanje Miri...