Bunjevački govori, koji pripadaju novoštokavskom ikavskom dijalektu štokavskoga narječja hrvatskoga jezika, upisani su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro, priopćilo je u petak Ministarstvo kulture i medija.
Prijedlog za utvrđivanje ovog nematerijalnog kulturnog dobra usvojen je prošloga tjedna na sjednici Stručnog povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra pri Ministarstvu kulture i medija na inicijativu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Bunjevački govori govore se u dijelovima Dalmatinske zagore, Ravnih kotara, Like, Primorja, Gorskoga kotara, Slavonije i Baranje, a njima se govori i u dijelovima Bosne i Hercegovine, Srbije i Mađarske
Povijesno i etnološki razlikuju se tri ogranka: podunavski (Bačka, južna Mađarska i okolica Budimpešte), primorsko-lički (Hrvatsko primorje, Lika i Gorski kotar) te dalmatinski Bunjevci (Dalmacija s dinarskim zaleđem, jugozapadna Bosna i Hercegovina).
Svim je Bunjevcima prostorno ishodište jugoistočno dinarsko-jadransko granično područje, a vremensko je ishodište razdoblje srednjega vijeka. Bunjevački ogranci prema povijesnim, etnološkim i lingvističkim istraživanjima pokazuju kulturnu povezanost i bliskost.
Evlija Čelebi je opisal sukob sa "zlim i opakim" Hrvatima u okolici Nikšića u prvoj povici 17. stoljeća i njihov progon na zapad. Vu iste cajte začinju zapisi vu Hercegovini o "Bunjevcima"....kasnije i vu Dalmaciji ! Potegnete li lajnu prek rjeke Bune na istok vu CG...dolazite do Nikšića ?!