Nazivali su je najljepšom ženom 19. stoljeća, a njezin lik danas je možda i najunosniji austrijski turistički proizvod, tiskan na majice, razglednice, šalice, magnete, privjeske za ključeve i omote čokolada. Austrijska carica Elizabeta, poznatija kao Sissi, i legenda koja se isprela oko njezina života inspirirala je i desetke knjiga, filmova i serija. Bajkoviti su filmovi s Romy Schneider u glavnoj ulozi odavna već austrijski božićni klasici, a romantizirana je verzija njezine mladosti, pod nazivom "Carica", nedavno postala jedna od najgledanijih serija na Netflixu. No nešto mračniji prikaz njezina života donosi "Korzet" redateljice Marie Kreutzer, 9. veljače dolazi u hrvatska kina.
Elizabeta Amalija Eugenija rođena je na Badnji dan 1837. godine, kao kći vojvode Maksimilijana Josipa Bavarskog i princeze Ludovike od Bavarske. Poznat kao ekscentrična figura, njezin otac bio je veliki ljubitelj umjetnosti, bavarske narodne glazbe i posebice jodlanja te i sam skladatelj i pisac, avanturist koji je o svom putovanju u Egipat napisao i knjigu, ali i poprilično nevjeran suprug, koji je navodno, uz desetero zakonitih, imao i pozamašan broj izvanbračnih potomaka. U takvom je, poprilično slobodnom okruženju, odrastala Sissi, no sve će se promijeniti kada na lijepu 15-godišnjakinju oko baci 23-godišnji car Franjo Josip I. Priča glasi da su zaruke bile dogovorene između Franje Josipa i njezine starije sestre, Helene, ali kada je car ugledao mladu Sissi, navodno je kazao: "Ako se ne mogu oženiti Elizabetom, neću se ni oženiti". Međutim, iako je car možda bio preko ušiju zaljubljen u svoju mladu suprugu, nju to i nije baš usrećilo. Priča se da je plakala u kočiji putem na vjenčanje, a kasnije je u svojim dnevnicima zapisala: "Brak je apsurdna institucija. Prodaju vas kao 15-godišnje dijete, morate položiti zavjet koji ne razumijete, a zatim nad njim žalite trideset godina i više, a ne možete ga raskinuti".
Po svemu sudeći, Sissi se nije snašla na austrijskom dvoru, kojim je praktički dominirala njezina svekrva, a ona bila primorana preuzeti ulogu lijepe, ali nijeme lutke. Dugo se i uporno tome opirala, zbog čega je kasnije dobila i nadimak "buntovne carice", jer prkosila je pravilima poput nošenja rukavica i damskog ponašanja, a kraljevske dužnosti koje je smatrala besmislenima često je i vješto izbjegavala dramatično glumeći nesvjesticu. Teško ju je pogodila prerana smrt njezine prvorođene kćeri koja je od dizenterije preminula s tek tri godine, a dvor je za nju ubrzo postao zlatni kavez. Uzimala je i heroin i kokain, što je u to vrijeme ipak bilo uobičajeno, a narkotike su joj propisivali liječnici. A za razliku od ostalih prikaza njezina života, a posebice popularne Netflixove "Carice", u "Korzetu" Sissi ne upoznajemo u cvijetu mladosti, punu energije i bunta.
Izvrsna glumica Vicky Krieps dočarala nam je realistični portret 40-godišnje žene u neskladnom braku, poprilično ogorčene i melankolične, opterećene mladenačkom titulom najljepše žene na svijetu, ali istovremeno drske, sarkastične, duhovite i slobodnog duha.
– Od početka sam u priči o njezinu životu osjećala neku vrstu melankolije, depresije i tuge. Stotinama godina žene su učili kako da se ponašaju i kako da sakriju svoju seksualnost i emocije. Znala sam i da je Sissi bila opsjednuta svojom težinom, jahanjem i tjelovježbom, ali sjećam se da sam se pitala zašto je zapravo bila takva. Kad je imala 16, na ulici su dijelili njezine rukom nacrtane portrete govoreći: "Ovo je najljepša žena Europe". Mora da je to bilo užasavajuće i traumatično. Svi su znali kako izgleda, a ona se osjećala primoranom da ne iznevjeri očekivanja ljudi. Kada sam predložila Marie Kreutzer da snimimo film o njoj, nije bila oduševljena tom idejom, ona je ipak odrasla u Austriji i Sissi je tamo postala turistička roba, na svakoj je šalici, torbi i komadu torte. Njoj je to djelovalo kao najpovršnija stvar na svijetu. Međutim, i ona je počela istraživati Sissin život te otkrila te njezine male izraze bunta. Na primjer, sišla bi na večeru, ali ne bi jela. Ili bi pušila, što je tada ženama bilo apsolutno zabranjeno – otkrila je Vicky Krieps, koja je za ulogu carice nagrađena u Cannesu i na Sarajevo Film Festivalu, a osvojila je i prestižnu nagradu Europske filmske akademije.
Kao što je Krieps odlično primijetila, ljepota je za Sissi zapravo bila križ. Svojim je izgledom postavljala trendove, a on je bio vječna tema tračeva i tabloidnih napisa, u kojima su je istovremeno uzdizali i opisivali elaborirane frizure koje je nosila, ali i nagađali o njezinoj težini i ljubavnom životu. Kako bi očuvala ljepotu i mladost, koje je vidjela kao jedini svoj resurs u tom okrutnom okruženju, podvrgavala se i najčudnijim tretmanima poput držanja sirove teletine na koži, utezala se u bolno uske korzete, pridržavala se napornog i za to vrijeme neobičnog fitness režima, a patila je i od onoga što bismo danas prepoznali kao poremećaj u prehrani. Poznato je i da se nakon četrdesete godine nije dala fotografirati, a i rijetko se pojavljivala u javnosti, kako bi u očima puka ostala zauvijek mlada i lijepa. Međutim, aktivno se bavila i humanitarnim radom posjećujući ranjene vojnike, ali i psihijatrijske bolnice kojima je dijelila velikodušne donacije, imala je dar za učenje jezika i proputovala cijeli svijet, a često se ističe i njezina uloga u stvaranju dvojne monarhije Austro-Ugarske. Obožavala je i ploviti te je u 52. godini u nekoj grčkoj taverni dala da joj na rame tetoviraju sidro!
No smrt njezina jedinog sina, prijestolonasljednika Rudolfa, koji je 1889. pronađen mrtav sa svojom ljubavnicom Mary Vetserom, s kojom je navodno sklopio samoubilački pakt, do kraja ju je dotukla.
Lutala je svijetom putujući pod lažnim imenom, zalazila i u najopasnije krajeve odbijajući zaštitu, s namjerom da, kako je napisala, "proputuje cijeli svijet dok se ne utopi i postane zaboravljena". A na jednom je od takvih putovanja, 1898. godine u Ženevi, i ubijena. Ravno u srce ju je, oštrom turpijom, ubo talijanski anarhist Luigi Lucheni.
