– Neprocjenjiv je njegov doprinos hrvatskoj poslijeratnoj umjetnosti, a uza sadašnji MSU, odnosno nekadašnju Galeriju suvremene umjetnosti, bio je neraskidivo vezan od osnutka. Sudjelovao je na svim izložbama Novih tendencija. Njegova djela u stalnom postavu, kao i ona u fundusu, upravo su paradigmatska za iščitavanje razvitka povijesti umjetnosti kraja 20. i početka 21 stoljeća. U zbirkama MSU više je od dvije stotine radova, oko sto šezdeset plakata te pedesetak radova koji obuhvaćaju grafičke mape, reljefe, objekte i slike. Uvijek ćemo pamtiti njegov živi duh, rekla je mr. Snježana Pintarić na oproštajnom skupu od umjetnika održanom danas u MSU.
Nina Obuljen iz Ministarstva kulture obećala je kako će na hrvatsku izložbu u Parizu iduće godine uvrstiti i Piceljeva djela, u taj grad u kojemu je njegova prijateljica Denise René i galerija koju je beskrajno volio. Prijatelji su ga zvali Jean. Bio je uvijek otvoren za suradnju, posvjedočila je i dr. Jasna Galjer.
- Imao je veliko znanje, povezivao ne samo naše već i svjetske autore. Više je izlagao vani nego u domovini. Skupio je golem arhiv, zauzimao se za dignitet umjetnika, rekla je dr. Galjer.
Slovenski kustos Brane Kovič prisjetio se zajedničkoga druženja, putovanja po svjetskim metropolama, pisanja razglednica krasopisom i naliv-perom kad su putovali svatko po svom poslu svjetskim metropolama.
- Zadnju razglednicu poslao sam ti iz Madrida. Kad je stigla na tvoju zagrebačku adresu, bio si već otišao u vječnost, rekao je Brane Kovič sa suzama u očima.
Mnogi su se umjetnici raspitivali kako je Picelj, gdje je, što radi, svjedočio je Kovič. Mislio je da još nije vrijeme za monografije, retrospektive.
A Ješa Denegri podsjetio je na druženje Picelja i Radovana Ivšića, kojemu je izrekao svoj umjetnički stav: "Nije bila riječ o apstrakciji, nego o slobodi", sjeća se Denegri.
