Na Dubrovačkim ljetnim igrama priprema se premijera predstave za djecu i to u domu Hamleta, na Lovrijencu. Premijera je u petak, 12. kolovoza, a riječ je o "Čudesnoj šumi", po slavnom romanu Sunčane Škrinjarić, kojeg većina klinaca poznaje po istoimenom crtanom filmu. Dubrovačku "Čudesnu šumu", i to kao mjuzikl, režira mlada redateljica Lea Anastazija Fleger.
Tko je i zašto izabrao naslov, čuveni roman Sunčane Škrinjarić "Čudesna šuma" koji generacije poznaju kao vrlo uspješan crtić?
Intendantica Igara Dora Ruždjak Podolski veoma me razveselila pozivom da radim dječju predstavu na ovogodišnjem festivalu. Dala mi je potpuno povjerenje u izboru naslova. Predložila sam "Čudesnu šumu" Sunčane Škrinjarić i istog trena dobila zeleno svjetlo. U samom začetku ideje znali smo da želimo raditi mjuzikl. Dora me odmah povezala s našim skladateljem Franom Đurovićem koji nam je napisao divnu glazbu. Imamo šest fantastičnih glazbenika koji će Franovom glazbom oživiti sve atmosfere u čudesnoj šumi.
Očito vam i samoj "Čudesna šuma" puno znači"?
Odrasla sam uz crtić "Čudesna šuma", doslovno ga znam napamet i oduvijek sam htjela tu priču raditi kao predstavu. To je naša baština, priča koju moramo prenositi novim generacijama. Ovo su tekst i lokacija koji će privući veliki broj ljudi, evo, već su deset dana prije premijere sve ulaznice rasprodane. Jako sam sretna i uzbuđena jer radimo predstavu na najljepšem kazališnom mjestu na svijetu.
Kako će čuvena Hamletova tvrđava postati šuma?
Predstava će se igrati u ambijentu, na Lovrijencu. Pojam ambijentalnosti duboko je ukorijenjen u kazališnu umjetničku praksu. Naš teatar dobro pamti i piše mnoge stranice uspješnih predstava na otvorenom. Misli o ambijentalnom kazalištu neminovno nas odvode u ljetne mjesece na razne lokacije grada teatra – Dubrovnika i Igara koje potiču igranje pod vedrim nebom. Naša bogata baština ambijentalnih predstava zapisala je mnoga imena redatelja koji su izlaskom iz kazališne scene-kutije pod mjesečinu donijeli uzbuđenje i nove zamisli promišljanja prostora igre. U našoj predstavi Lovrijenac postaje suigrač, partner koji nadopunjuje smisao teksta, postaje lik u predstavi. Tvrđava postaje zamjena za scenografiju. Prirodni, zatečeni prostor ne samo da postaje prizorište koje nadopunjuje dramaturgiju djela i značenje teksta, već će slati i vlastito značenje. Zdravka Ivandija Kirigin napravila je impresivnu scenografiju i kostime. Napravila je instalaciju od zelenih konopaca koja će oživiti šumu, a Lovrijenac je toliko fantastičan da trpi konceptualna likovna rješenja. Uz to se od Zdravkinih kostima može napraviti sjajna izložba.
U toj je priči mnogo alegorijskih trenutaka. Je li "Čudesna šuma" danas aktualnije nego ikada prije?
Scenskom adaptacijom zahvatili smo ispreplitanje realnog i fantastičnog svijeta. Iz užurbane gradske vreve, sivila i smeća naš Slikar bježi u fantastičnu čudesnu šumu koja je bazirana na mašti, izmišljenim bićima i životinjama. Dolazi u čarobni svijet Kaktus Cara, čarobnjaka, malih ježeva, Plamenke, kraljice Vodenjakinje u carstvo žaba... Sva lica iz čudesne šume, naravno, imaju sve najbolje i sve najgore ljudske osobine. Ovdje je sve moguće, čak i slikarov kist postane čaroban.
Kako ste pomirili realistične dijelove priče s onima koji ulaze duboko u fantastiku? I koji je pravi način da se taj spoj predstavi djeci, čija mašta zapravo ne poznaje granice?
U dječjoj mašti sve je moguće. Mašta je poseban svijet u kojem nema zadanih pravila i zakona. Mi ih izmišljamo. Zato obožavam raditi ovakve predstave. "Čudesna šuma" je naš mali izmišljeni svijet u koji uvodimo publiku. Ovdje žabe postaju kre-televizija, vodena carica je operna diva, lisica je šumska influencerica... Mnoštvo je čarolije i spajanja naizgled nespojivih likova, no svi oni supostoje u ovom fantastičnom svijetu. Djeca su najzahtjevnija publika i često je se podcjenjuje. Mi to ovom predstavom svakako ne radimo. U našoj "Čudesnoj šumi" svaki lik je predstavnik nekog glazbenog žanra, a glazba je napisana tako da podržavaju lude karaktere stvorenih likova. Glazba je jako bitan dio predstave koji daje dodatni premaz čarolije.
Odlučili ste se pružiti priliku mladim glumcima uz one vrlo iskusne, počevši od Jelene Miholjević. Kako ste izabrali tumače likova?
Uprava Igara svake se godine trudi dovesti veliki broj studenata na Igre. To je mladim budućim glumcima dragocjeno iskustvo, a većini i prvi doticaj s igranjem u ambijentu. Naši nam profesori pričaju kako se prije cijela Akademija preko ljeta "preselila na Igre", a to je sada, nažalost, zbog financija nemoguće. U ovoj predstavi igra pet mladih glumaca: Matija Gašpari, Melody Martišković, Ružica Maurus, Igor Jurinić i Vini Jurčić. Oni su nova generacija glumaca koji su već krenuli graditi svoje glumačke puteve. Uz njih su i dva velika imena hrvatskog glumišta, Jelena Miholjević i Romano Nikolić. Nevjerojatna je suradnja i ispreplitanje energija koje se dogodilo između mladih i već iskusnih glumaca i čudesno je gledati kako svatko od njih igra po nekoliko uloga i brzo mijenja karaktere.
