Koliko ste puta dosad pogledali neki od mnogih starih dokumentaraca o prvoborcima rock-scene, Beatlesima, Bobu Dylanu, Johnnyju Cashu ili Elvisu Presleyu? Vjerojatno mnogo puta, pa ipak, tek zadnjih godina dobili smo definitivne dokumentarističke prikaze o njima koji podnose najstrože ispite estetskih kriterija i sadržajne iscrpnosti.
Suradnja s obitelji
Čini se da su za vrijednost novijih dokumentaraca, poput serije “Anthology” o Beatlesima, dva filma o Dylanu i jednog o Georgeu Harrisonu Martina Scorsesea, te dva nova o Elvisu Presleyu i Johnnyju Cashu, bile bitne dvije stvari; imena redatelja koji su se prihvatili posla i otvaranje arhiva koji su na uvid javnosti podastrli nasljednici glavnih likova filmova. U slučaju filmova “Elvis Presley: The Searcher” s Netflixa i novog “The Gift: The Journey of Johnny Cash”, koji je nakon kinopremijera postavljen na YouTube kao dio njihove originalne produkcije, redatelj Thom Zimny mogao je računati na obilnu pomoć Presleyeve udovice Priscille i obiteljsku arhivu nasljednika Johnnyja Casha te suradnju njegova sina Johna i kćeri, također glazbenice, Rosanne Cash. No, iako službeno “sankcionirani” od nasljednika, ni četverosatni dvodijelni ep o Presleyu, ni sat i pol vremena dug novi film o Johnnyju Cashu nisu patili od frizirane priče, uljepšavanja ili cenzure koja bi se svidjela njihovim najbližima. Dapače, kao da su biblijsku zapovijed “ljubi bližnjega svoga” zamijenili s “otkrij bližnjega svoga”, do neke mjere i čudno je koliko su upravo Cashov sin i kći, zajedno s pametnim vođenjem priče i intrigantnim scenarijom, otkrili novih, privatnih stvari oko ikone country glazbe.
Puno toga se i jest znalo ali, kao i film o Presleyu, “The Gift: The Journey of Johnny Cash” donosi intimniji pogled na Casha u kojem su korištenjem povijesno utemeljenog pristupa te superiorno posložene dramaturgije u prvi plan postavljeni umjetnički najvažniji i životno najintimniji aspekti Cashove karijere i života. Thom Zimny inače je arhivist Springsteenove filmske produkcije, zaposlen ondje kako bi od 2005. dokumentarcima popratio box setove o albumima “Born to Run”, “Darkness on the Edge of Town” i “The River”. Zimny se očito pokazao kao solidan suradnik, pa je montirao i koncertne filmove s tih turneja, a nedavno je režirao i Netflixovu poslasticu “Springsteen on Broadway”, za čiju je režiju osvojio i nagradu Emmy.
Nitko nije pretpostavljao da će se Zimny otisnuti u dokumentaristički rad o drugim temama, a prvu pomoć pritom mu je pružio upravo Springsteenov dugogodišnji menadžer Jon Landau, producent dokumentarca o Presleyu 2018. Landau je, kao i mnogi drugi, shvatio isplativost i mogućnosti “nove televizije”, na kojoj danas rade eminentni redatelji i glumci, a premijerni filmovi ponajboljih redatelja umjesto u kinodvoranama prikazuju se na Netflixu.
Upravo je taj trokut iskusnog menadžera povezanog s glazbenim i poslovnim svijetom, sposobnog redatelja i lukrativnih televizijskih ugovora zaslužan i za dokumentarac o Cashu, za koji su nakon nekoliko projekata na Netflixu ugovor potpisali s kanalom YouTube. Sve ostalo napravljeno je sličnom strategijom kao i “Searcher” o Presleyu; smirena, elegantna montaža i povijesno vjerodostojno posloženi arhivski materijali, mnogi dosad neviđeni, s pridodanom kritičkom perspektivom uključenih naratora te članovima obitelji voljnima otkriti nepoznate ili manje poznate detalje.
Kompleksna priča
Sve skupa na kraju vam priušti sat i pol uzbudljivog filmskog gledanja nakon kojeg se osjećate pomalo iscrpljeno. Ne samo zbog toga što ste bombardirani mnogim važnim detaljima slike i zvuka (originalnu glazbu u oba filma napisao je Mike McCready, gitarist Pearl Jama), nego i zato što se iza slavne prošlosti Johnnyja Casha krije čitav spektar ne samo zanimljivih nego i bolnih činjenica koje ovako posložene u niz, tvore puno kompleksniju, iskreniju i potresniju priču od one na koju ste navikli. Suština se, kao i u mitu o Presleyu, sastoji od toga da su prijelomna pozicija i status ikona rastuće i nadolazeće rock-kulture na obiteljskoj i životnoj razini pucali po mnogim šavovima. Obojica su prolazila kroz privatni pakao osvijetljen reflektorima javnosti za koju su bili arhetipski heroji, dok su privatno ponavljali iste pogreške nekoliko puta. Ako ste i znali za Cashove ovisničke probleme u šezdesetima, iz kojih se na vrijeme izvukao, vjerojatno niste znali za još gore probleme na koje je nailazio kao zreli čovjek, umjetnički “propao” prije suradnje s Rickom Rubinom koja ga je vratila u život, čija obiteljska situacija s June Carter Cash nije bila idilična kakvom se smatrala, a o čemu otvoreno govori Cashov sin. Ukratko, dostojanstven dokumentaristički prikaz ne baš uvijek dostojanstvenih događaja uspijeva predočiti kompleksnu priču izvornog “čovjeka u crnom” do samog kraja Cashova života.
Umisljeni Janjicar