Književnica Olja Savičević Ivančević objavila je u suradnji s ilustratorom svjetske klase Svjetlanom Junakovićem slikovnicu “Šporki Špiro i neposlušna Tonka” u izdanju Sandorfa. Uspješnoj i nagrađivanoj autorici “za odrasle”, najpoznatijoj po romanima “Adio kauboju” i “Pjevač u noći”, to je prva slikovnica, ali nije i prvi rad za djecu. Kako kaže u razgovoru u povodu objave slikovnice, puno radi za djecu zadnjih godina, pogotovo u kazalištima za djecu. Osim u Gradskom kazalištu lutaka u Splitu, u kojem su Šporki Špiro i neposlušna Tonka zaigrali kao predstava, za isto kazalište koje već smatra matičnim, napravila je među ostalim i dramski tekst “Som na cilome svitu”. Obje predstave nedavno su igrale i u natjecateljskom programu festivala najbolje hrvatske drame za djecu Mali Marulić u Splitu. Predstave po njezinim tekstovima ili s njezinim songovima igrale su u kazalištima u Dubrovniku, Zagrebu, Ljubljani, Mostaru, Novom Sadu…
Novi čitatelji
– Ideja za slikovnicu proizašla je iz rada u kazalištu, kad sam primijetila da se djeca vezuju uz pojedine likove iz predstava. U slikovnicama oni su im uvijek dostupni – kaže Olja objašnjavajući da je željela ponuditi djeci tekst i ilustracije koje poštuju umjetničke i estetske standarde.
– To je, kako je Svjetlan Junaković jednom rekao, kao da odvedeš dijete u galeriju – za dijete – otkriva, svjesna da je za odrasle nerijetko već prekasno da bi se do njih doprlo književnošću.
– Tako se stvaraju novi čitatelji i gledatelji, budući autori, njeguje dobar ukus – potvrđuje Olja. S uvažavanjem i razumijevanjem, bez podilaženja. Nitko ne postaje čitatelj ili ljubitelj kazališta najednom u tridesetoj.
Ali, otkud baš Špiro koji je šporak i Tonka koja je neposlušna? Otkud se stvorio taj bajkoviti svijet malih i hrabrih antijunaka, u kojem djeca slabo trpe pravila, a to ipak ne znači da su zločesta, u kojem nema gadgeta i u kojem se prijateljstvo niti prihvaća niti odbacuje preko Fejsa, nego frend ili jesi ili nisi?
– Šporki Špiro je potomak svih onih neprilagođenih i voljenih likova koji su nas pratili kroz djetinjstvo. Neposlušna Tonka, e to je još gore, ne uklapa se u predstavu kakva djevojčica treba biti, ona definitivno nije princeza, svoja je – kaže Olja dodajući kako su svi junaci koje smo ikad zavoljeli u književnosti za djecu, pa i u onoj za odrasle, neprilagođeni. U životu postupamo drugačije, djecu odgajamo da se prilagode, čak i da budu konformisti. Ali kao promatrači, čitatelji, gledatelji, divimo se onoj djeci i ljudima koji su napravili što se većina ne usuđuje, koji su imali hrabrosti i snage prekršiti pravila, biti svoji i tako mijenjati stvari na bolje.
– Ako postoji neka pouka u priči o Tonki i Špiru, ta je da je važno biti svoja i svoj, slušati svoj glas, čuti druge, ali također i da postoje loši autoriteti koje ne treba slušati. Govori i o tome da su ljubav i prijateljstvo mogući tek kada drugome pokažeš poštovanje i daš slobodu. To je Tonka naučila Špira – kaže Olja Savičević Ivančević, angažirana autorica bez dlake na jeziku koja se nikad nije ustručavala izgovoriti svoj stav o nekoj aktualnoj temi pa je tako i ovaj put nedvosmislena kad govori o odgoju djevojčice.
– Ova slikovnica, kao i istoimena predstava koja igra u Gradskom kazalištu lutaka u režiji Ivana Plazibata, nude model djevojčice koji je današnjim klinkama blizak, barem dok im netko ne pokuša utuviti u glavu užase i gluposti poput onih da su drugotne. Ako moraju birati hoće li biti drugotne ili neposlušne, neka biraju neposlušnost. Ali vrlo je važno da uz jednu takvu buntovnicu bude i šporki Špiro koji će se do kraja priče emancipirati ne gubeći ništa od svog šarma i slobode, dapače – ističe Olja, majka 16-godišnje kćeri i četverogodišnjeg dječaka uvjerena da upravo zbog mobitela i drugih digitalnih igračaka, kojima su izložena od najranije dobi, djeci treba slikovnica, možda više nego ikad, da ih umiri, utješi, osnaži, da se nauče usredotočiti, usmjeriti pažnju, da razviju vokabular, koncentraciju, maštu i osobito empatiju i podijele vrijeme s bliskom odraslom osobom koja im čita i vodi kroz priču, držeći ih u naručju.
– Ako mene pitate, bolje je odgoditi pristup ekranima dok dijete ne stekne neku zrelost, problem nastaje ako ekran postane privlačniji od svega ostalog – kaže Olja dodajući da su nas možda društvene mreže udaljile od izravnijih i prisnijih načina komunikacije, ali i da je internet puno dobrog učinio dostupnijim. – Sve ovisi na koji će ga način djeca koristiti – kaže Olja otkrivajući kako je njezina jedina roditeljska ambicija da joj djeca budu sretna i radosna, što je možda najteže. Uspjeh može biti i trojka i nasmijano lice, objašnjava.
– Djeca ne traže da ih donesemo na ovaj sumnjivi svijet. Ako se odlučimo na tu avanturu, dužni smo pokušati podići voljene, slobodne ljude, koji sutra neće drugim bićima uskraćivati to isto. Kod nas ljudi odrastu tako odgajani kao da su stalno u ratu s nekim, to ne može biti zdravo, taj vječni grč i bijes, u pravilu krivo usmjeren prema još slabijem – govori Olja.
Prvi izbor
Kako navesti mlade da požele čitati?
– Govoriti više i artikulirano o tome zašto je čitanje važno, ako jest važno – ja mislim da jest. Ako se mama i tata hvale da nisu pročitali nijednu knjigu, teško je išta napraviti po tom pitanju. Škole kod nas također potiskuju kreativnost, odgoje, za razliku od najuspješnijeg, skandinavskog modela. Dijete može imati sreću da naleti na dobrog nastavnika, entuzijasta, ali školovanje ne bi trebalo biti pitanje sreće.
Olja također ističe kako umjetnost, o kojoj god da se radi, ne smije postati elitistička, to je samoukidanje, a to se sad događa.
– Nikome ne treba fakultet da bi ušao u kazalište ili uzeo i čitao knjigu, to je za sve ljude i tako treba tome pristupati – kaže.
Potaknuta dobrim iskustvima u radu za djecu, već dogodine planira novu slikovnicu, i opet zajedno sa Svjetlanom Junakovićem.
– On je bio moj prvi izbor jer je rafiniran, duhovit i vitalan autor, svjetska klasa, pratim ga već godinama i jako mi je drago što je pristao na suradnju – otkriva. Najava novog bisera poznate splitske književnice i vrsnog crtača i svestranog umjetnika Svjetlana Junakovića više je nego dobra vijest na tržištu na kojem se u utrci za profitom nerijetko objavljuju slikovnice ispod svakog profesionalnog standarda.
