Kao diplomski ispit na Akademiji dramske umjetnosti, “Operacija: tri groša”, projekt i predstava pod producentskim vodstvom Marina Lea Jankovića, bila je velik uspjeh. Facebook je učinio svoje. Za razliku od mnogih vrijednih studentskih predstava koje prolaze potpuno neopaženo, ova je privukla mnoštvo koje se jedva natiskalo u Akademijinu dvoranu F22.
A kad su već zvali i novinare, ekipa će morati otrpjeti i poneku kritiku. Kao gledatelj, ja ću producentima u prvom redu predbaciti što su u programskom materijalu mnogo pomnije producirali – produkciju nego one ipak najvažnije: glumce. Autorski tim predstavljen je, kako i treba, imenom, prezimenom i obavljenim poslom, počevši s redateljem Vidom Begićem, dramaturgom Robinom Mikulićem i koreografkinjom Kornelijom Kosanović, do svakog asistenta.
Ali glumci, a u ovom slučaju i ne baš uspješni pjevači, ali zato mnogo bolji plesači, sabijeni su na papiriću pod egidom “Izvođači” u četiri reda imena i prezimena, bez navođenja uloga. Tek guglanjem njihovih slika ustanovio sam redoslijed navođenja po važnosti uloga, počevši s Robertom Španićem i Madom Peršić (Johann Glück – Joca Nož i Giulia Matignon). Ali, bez raspitivanja nakon predstave ne bih nikako mogao znati da se ona visoka djevojka u sporednoj ulozi Rožike, koja me se osobito dojmila autentičnom umjetničkom iskrom i energijom, zove Mirna Perkušić.
Što se tiče novog čitanja slavnog komada, smještenog u Zagreb i Esplanade krajem 1920-ih, “Operacija” je uspjela jer predložak nije umro, ali nije baš postao ni puno svježiji, a kamoli provokativniji. Mnogo je jača strana plesni spektakl uz veliki doprinos skupina Action i Back to Swing, s odličnom Helenom Kanini Kiiru u plesnoj ulozi Josephine Baker. Nažalost, oskudna sredstva vjerojatno su razlog za upotrebu snimljene matrice premda bi sve bilo bolje uz živu glazbu. Ali svi skupa imaju potencijala i vraški se trude, a to je za svaku pohvalu.
