Nakon godina ratne i poslijeratne stagnacije, veliki strani filmaši iznova su otkrili Hrvatsku kao savršenu destinaciju za snimanje svojih filmova i serija. Tome su svakako pomogle porezne olakšice i ogroman posao koji je odradio Hrvatski audiovizualni centar kroz svoj projekt “Filming in Croatia”, kao i vrhunski filmski radnici koje im naša zemlja može ponuditi. Međutim, možda najveći mamac za strane producente činjenica je da Hrvatska na relativno malenom geografskom prostoru ima lokacije koje mogu uvjerljivo simulirati tropske, srednjoeuropske, skandinavske i druge destinacije, kao i arhitektonsko bogatstvo različitih kulturalnih utjecaja, zbog čega s lakoćom može “glumiti” bilo koju zemlju svijeta.
Rade se projekti za natječaj
Sve što je nedostajalo da naša ponuda bude potpuna veliki je, moderni filmski studio kakav je nekoć imao Jadranfilm, a koji u Hrvatskoj danas ne postoji. Prije nekoliko godina isticala se mogućnost da veliki britanski Pinewood izgradi studijski kompleks u okolici Zadra, no taj je projekt propao, potreba za izgradnjom hrvatskog filmskog studija kakav producenti priželjkuju već godinama u međuvremenu je samo narasla.
Zadnjih mjeseci sve su snažnija šuškanja da će čekanju napokon doći kraj, što nam je u Puli diplomatski oprezno potvrdio i ravnatelj HAVC-a Chris Marcich.
– Mi smo nekad imali svjetski poznati studio koji je služio i hrvatskoj i inozemnoj filmskoj zajednici. Instinkt mi govori da bi izgradnja nečega sličnog danas omogućila da još više novca stranih filmaša ostane u Hrvatskoj, međutim instinkt u ovakvim stvarima nije dovoljan. Zato krećemo u izradu studije isplativosti na europskom nivou kako bismo utvrdili kolika je dugoročna potražnja i jesmo li konkurentni, koji bi model financiranja bio najisplativiji za hrvatsku državu te koliki nam je studio zaista potreban, onaj koji prvenstveno služi nezavisnom i europskom filmu ili koji odgovara na potrebe najvećih međunarodnih produkcija – rekao je Marcich naglašavajući da je potreban i strukturirani plan za dodatnu edukaciju domaćih filmskih radnika prije nego što prva lopata zagrebe tlo na mjestu budućeg studija.
Neformalno smo od više izvora čuli da je zemljište za potencijalni studio pronađeno u Velikoj Gorici. Navodno se radi o velikom prostoru u neposrednoj blizini aerodroma koji bi mogao odgovoriti na sve sadašnje i buduće potrebe filmskih radnika, iako su u igri donedavno bile i druge, danas manje izvjesne lokacije u Jastrebarskom i Ivanić-Gradu.
Sada je na Ministarstvu kulture, ali i drugim državnim i lokalnim tijelima da prepoznaju i povedu inicijativu za sveobuhvatan projekt koji bi uključivao i raspisivanje javnog natječaja za produkciju ili konzorcij koji bi u javno-privatnom partnerstvu vodio takav kompleks.
Grupe hrvatskih i međunarodnih producenata navodno već izrađuju planove kojima bi aplicirale za takav natječaj, a Anto Bajo s Instituta za javne financije napravio je analizu učinkovitosti državnih poticaja u filmskoj industriji kao dokaz da su daljnja ulaganja u taj sektor itekako smislena.
– Na svaku kunu uplaćenih poticaja čak devedeset posto vraća se u državni proračun kroz porez na dodanu vrijednost i porez na dohodak. Pozitivan efekt takvih ulaganja već se sada osjeća u brojnim gospodarskim granama. Relativno malen broj hrvatskih filmskih radnika grupiranih oko nekoliko vrlo agilnih produkcijskih kuća u Hrvatsku privlači projekte čija se ukupna dodana vrijednost penje do sto milijardi kuna – istaknuo je Bajo.
Tu se prije svega misli na takozvane servisne produkcije u kojima hrvatski filmski radnici pružaju usluge inozemnim filmašima, od pronalaska lokacija za snimanje, logistike u koju će po novom biti uključeni i nedavno osnovani gradski i regionalni filmski uredi, te naravno ljudstva, od kreativnog i tehničkog osoblja do velikog broja lokalnih statista. Samo projekti poput “Igre prijestolja”, “Ratova zvijezda” i serije “Strike Back” koja se upravo snima u našoj zemlji Hrvatima su već donijeli milijune.
– Za razliku od naših domaćih projekata, servisne produkcije imaju mnogo više novca, veće ekipe, veće potrebe… Trećinu do četvrtinu snimanja provedu u studiju, koji im mi ne možemo ponuditi i zato sa svojim novcem odlaze dalje. Radi se o ljudima koji si zaista mogu priuštiti da odu u bilo koju državu svijeta – rekao nam je u Puli producent Hrvoje Matasović.
Nezaustavljiv uzlet
Postojanje nacionalnog studija moglo bi i našu lokalnu produkciju podići na višu razinu jer hrvatski filmaši trenutačno si rijetko mogu priuštiti snimanje u takvim objektima. Zbog toga bi valjalo pronaći model koji bi im omogućio da novi studio koriste u skladu sa svojim mogućnostima, a ne nužno u izravnoj konkurenciji s bogatijim stranim filmašima.
– Nužna je izgradnja studija jer time pružamo kompletan paket stranim produkcijama. Međutim moramo dobro promisliti model gradnje, da se taj studio koristi za strane usluge, ali i za domaći film – upozorio je producent Damir Terešak. Da hrvatska filmska industrija nezaustavljivo raste dolaskom stranih produkcija, potvrdio nam je i Damir Bajo istaknuvši kako je broj zaposlenih u toj branši skočio s 395 osoba u 2012. na 1196 osoba u 2018. godini. Istovremeno, broj statista skočio je s 1753 na čak 4,5 tisuća, dok intenzitet njihova angažmana u Hrvatskoj trenutačno iznosi 346 snimajućih dana godišnje. Izgradnjom filmskog studija, taj rast bio bi nezaustavljiv.
