Kakve su zapravo žene Ana Begić, Bojana Gregorić-Vejzović, Doris Šarić-Kukuljica i Marija Sekelez? Kakve su kad ne glume, kada rade sve što i ostale smrtnice – kad idu na plac, kupuju za djecu ili se vote automobilom?
Prava lica tih glumica pokušava razotkriti njihova kolegica Ana-Marija Bokor u svom debitantskom filmu “Lica glumice”. Riječ je o dugometražnom dokumentarcu koji su realizirale također same žene – Ana-Marija je scenaristica i redateljica, Ana Vrdoljak je snimateljica, a Jasna Vrdoljak montažerka.
– Snimila sam film o glumicama različitih generacija. Ana je u dvadesetim, Bojana u tridesetim, Doris u četrdesetim, a Marija u pedesetim godinama života. Željela sam razotkriti i demistificirati profesiju glumice, prikazati ih onakvima kakve jesu i u drugim situacijama osim onih koje vidimo na kazališnim daskama i u filmovima. Što se zapravo događa kada se zastor na pozornici spusti, odnosno, prije nego što se podigne? Ja ih približavam njihovoj publici na topao i iskren način jer se one danas obično prikazuju kroz žutilo i senzacionalistički tisak – kaže Ana-Marija.
Premijera na platnu
Film, koji će publika premijerno gledati u kinima na proljeće, donosi brojne detalje o glumicama koje su dosad uglavnom bile posve nepoznate. Ana-Marija misli da su se pred kamerom lako otvorile jer je i ona sama njihova kolegica.
– One su zapravo napravile sve što bih i ja učinila da je netko snimao film o meni. Ma, to su moje prave oskarovke. Uostalom, njih sam i odabrala jer su sve bile nominirane za Nagradu hrvatskoga glumišta, što se i smatra nekom vrstom “Hrvatskog oscara”. To je naše najveće cehovsko priznanje – kaže Ana-Marija.
– Dramaturški dio priče vrti se oko te nagrade. Ja ih pratim od nominacija do dodjele i pomalo razokrivam njihova prava lica. Do izražaja dolaze njihove različitosti, što generacijske, što u temperamentu, osobnost... To daje dinamiku filmu. Ana je glasna i duhovita, Bojana mirna, osjeti se njezino majčinstvo... Doris je duhovna, romantična, prava poezija, dok je Marija britka i temperamentna južnjakinja – opisuje ih njihova kolegica.
Film i o glumcima
Autorica filma stalno je angažirana u Gradskom kazalištu Žar ptica, a glumila je u nekoliko hrvatskih filmova (“Dva igrača s klupe”, “Slatko snivaj, zlato moje”, “Garcia”). Njezina želja za režijom rodila se dok je nakon Akademije bila na glumačkom usavršavanju u Londonu. Kaže, nije htjela cijeli život biti medij drugih autora. I zato već razmišlja o nekim projektima koje bi mogla snimati nakon “Lica glumice”.
– Zašto ne “Lica glumca”? Mislim da bih mogla snimiti neku vrstu nastavka ovog svog prvijenca i režirati film o muškarcima. Zanima me područje glume, želim još raditi o tim temama. O sudbinama ljudi koji se bave ili su se bavili glumom.
