Upravo je minuloga tjedna počelo službeno prikazivanje filma “Anka”. Uradak Dejana Aćimovića privukao je pozornost još prije jer jednu od glavnih uloga tumači proslavljeni nogometaš, globalna zvijezda Eric Cantona. Tako je i Cantonin dolazak na pretpremijerno prikazivanje u Zagrebu izazvalo rijetko viđenu pozornost. No, bilo bi pogrešno reći da razloge zbog kojih treba pogledati film treba tražiti isključivo u nastupu nekadašnje zvijezde Manchester Uniteda.
Nedvojbeno, Anka je uspjela. Ne sjećam se u skorije vrijeme da je neki domaći film privukao toliki broj poznatih osoba na svoju premijeru. Pogotovo je zanimljivo što je to dječji film.
Jako mi je drago da vlada takvo mišljenje. Sve dosadašnje reakcije djece na film jako su dobre, a koliko vidim i stariji ga odlično prihvaćaju, što je za film odlično. Čak i ta premijerna publika, koja dosta puta zna biti hladna, emotivno je reagirala na film. Moja je ideja i bila da Anka bude bajka za djecu i odrasle i da se roditelji ne dosađuju kada dovedu djecu u kino, nego da i oni uživaju gledajući film. Kako sada stvari stoje, mislim da smo u tome i uspjeli i nadam se da će publika ići u kino i da će film biti gledan.
Kako to da ste se odlučili baš na tako nešto? Vjerujem da dio odgovora leži i u činjenici da za djecu već dugo nešto ozbiljno nije snimano, čak ni kakva serija.
Nije baš da se u zadnje vrijeme nije radilo dječjih filmova, tu je drugi problem, nije ih rađeno koliko bi trebalo. Svaka ozbiljnija kinematografija u jednoj godini napravi najmanje nekoliko dječjih filmova. Mi smo malo manja kinematografija pa, kad bi se snimio barem jedan godišnje, bilo bi jako dobro. Posebno je problematična situacija s nacionalnom televizijom. Tamo se već dugo ne snima ništa dječje, a ta je televizija bila tvornica dječjih filmova i TV serija. Ja sam kao dijete imao sreću da sam mogao gledati predivne dječje filmove i TV serije koje su mi obilježile djetinjstvo. I danas, nakon 35 godina, sjećam se replika iz “Vlaka u snijegu” ili “Družbe Pere Kvržice”.
Svakako, mnogi su na premijeru došli kako bi vidjeli Erica Cantonu. Jeste li očekivali da će Cantona privući baš ovoliku pozornost? Još važnije, jeste li se bojali kako će odglumiti prije nego što ste počeli snimati? Iz ovog rakursa to mi se čak čini riskantnim potezom s obzirom na to da nije bilo moguće znati kako će se snaći s hrvatskim jezikom.
Eric je velika svjetska zvijezda i on privlači jako veliku pozornost gdje god da se pojavi i bilo što da radi. Isto kao što je privlačio pozornost dok je igrao nogomet u Manchester Unitedu, to čini danas kao glumac. To je jedna golema karizma i jedan nepresušan talent koji se jako rijetko sreće. On je od prvog trenutka rada na filmu pokazao da ništa neće prepustiti slučaju i ta ozbiljnost i rad koji je ulagao radeći na ulozi davala nam je sigurnost da će biti odličan tako da ni u jednom trenutku ni ja ni itko u ekipi nismo posumnjali da to neće biti tako. A posebno kako je svladao hrvatski jezik. U sceni sudnice, kada je u jednom potezu i bez greške izgovorio tri pune stranice teksta na hrvatskom, Rade Šerbedžija, koji mu je partner u sceni, u čuđenju se okrenuo prema meni i ispod glasa mi rekao: “Šta je ovo, dragi moj? Ovaj nije normalan. On nije nijednu jedinu repliku pogriješio. Ne da nije pogriješio, nijedan krivi smisao nije izgovorio. Ja, da sam imao ovoliko teksta, nisam siguran da bih ovako precizno u jednom komadu to uspio izgovoriti”.
Je li točno da ste Tatjana Aćimović i vi jednostavno poslali scenarij, a on ga prihvatio?
Točno tako je bilo. Prvo smo mu poslali scenarij i javio se jako brzo nakon toga, rekao da mu je odličan, da ga zanima kako smo zamislili cijeli projekt, kako bi izgledao... Htio je pogledati moje filmove i poslali smo mu dva posljednja filma koja sam režirao, “Moram spavat, anđele” i “Kralja”. Nakon toga više nije bilo nikakve dvojbe. Samo je upitao: “Kad ćemo, kako ćemo, što ćemo?” Ostalo sve znate.
Imate li neki detalj koji bi bio zanimljiv čitateljima, a vezan je za suradnju s Ericom na filmu?
Ima jedna situacija sa snimanja u kojoj je pokazao takvu profesionalnost da smo i ja i cijela ekipa ostali bez riječi. Dvije noći snimali smo Ankin bijeg s ciglane. U scenariju je zamišljeno da se ta scena odigrava po olujnom nevremenu i da cijelo vrijeme pada jaka kiša. Iskreno, malo me bilo strah kako će sve to proći, jer ipak stajati dva dana na kiši koja pljušti i ponašati se kao da se ništa ne događa nije baš uobičajeno, a ni bezazleno. On je bez riječi cijele te dvije noći stajao na kiši i onako mokar do kože ponavljao scene sve dok god nisam rekao da je to ono što smo htjeli snimiti. Njegova jedina reakcija nakon toga bila je: “Uh, kako će ovo dobro izgledati na velikom ekranu”. Zahvalio je cijeloj ekipi na strpljenju i otišao u hotel. Sutra ujutro došao je na snimanje kao da se prethodni dan ništa nije događalo.
Prvi su put u nekom domaćem filmu korišteni računalni vizualni efekti. Mislim da je to podiglo cijelu priču na doista svjetsku razinu. Vidio sam da je na filmu radio i Thierry Arbogast.
Golem i jako zahtjevan posao. Postali smo svjesni te težine tek kad je sve bilo gotovo, kad su te scene montirane u film i kad smo vidjeli kako to izgleda na velikom ekranu. Thierry je kao umjetnički savjetnik dao velik doprinos svemu tome. Osmislio je fotografiju filma koja ga je učinila drukčijim i interesantnijim nego što se inače snimaju filmovi takve vrste.
Moram vas pitati kako se film financirao?
Cijeli put stvaranja ovog filma bio je strahovito težak i, da sam znao da će biti takav, nisam siguran bih li se u njega upuštao. Odnio mi je strahovito puno živaca i zdravlja i nerado ga se sjećam. Nemalo puta pitao sam se ima li to uopće smisla. A onda opet, nisam po prirodi netko tko lako odustaje od onoga što si zacrta da će napraviti.
Sjećam se vaše izjave da u filmu imate Erica Cantonu, a od HAVC-a niste dobili novac. Je li točno da ste se nekoliko puta natjecali u HAVC-u i da su vas svaki put odbili?
Da, natjecao sam se više puta i više su me puta odbili. Četiri ili pet puta, nisam više ni ja siguran koliko. U istom tom HAVC-u na natječajima za razvoj projekta i razvoj scenarija cijeli je projekt ocijenjen kao jedan od boljih i na oba natječaja dobili smo novčana sredstva. Međutim, onima koji su odlučivali o dodjeli sredstava sa snimanje filma očito nije bilo važno to da je u filmu jedna velika svjetska zvijezda kao što je Eric Cantona. Njima nije bilo važno ni što je jedan od najvećih europskih direktora fotografije Thierry Arbogast rekao da ga je privukao odličan scenarij, što su rekli i Rade Šerbedžija i Ivo Hušnjak. Nije im bilo važno ni to što je to jedan od najljepših romana jednog od najboljih dječjih hrvatskih pisaca Mate Lovraka. Nije im bilo važno da je isti taj scenarij za koji oni govore da nije dobar na europskoj komisiji MEDIA ocijenjen odličnim i da smo dobili ozbiljna novčana sredstva da možemo početi pripreme. Nije im bilo važno ni da je na natječaju Hrvatske radiotelevizije, na koji se prijavilo nekoliko desetaka projekata, uz Grlićevo “Čudo u Poskokovoj Dragi” taj isti scenarij odabran među najbolje i Hrvatska radiotelevizija ušla je u cijeli projekt kao koproducent. Oni su pri donošenju svojih odluka očito imali neke svoje razloge zašto su tako postupali. Onaj koga zanimaju ti razlozi može otići u HAVC i tamo će mu reći tko su bili povjerenici koji su ga odbijali i zašto. A zašto je to tako, ne znam, a i ne zanima me. Ono što je jako bitno jest to da nas to nije nijednog trenutka pokolebalo, ni mene ni ikoga u ekipi i krenuli smo u snimanje. I, evo, film je gotov, izgleda da ga publika voli, u kinima je i zanima me jedino kako da ga što više publike vidi.
Je li točna informacija da su povjerenici koji su odbijali scenarij uglavnom bili vaši kolege filmski redatelji?
Da, koliko i ja znam bili su to filmski redatelji.
Koji su njihovi razlozi zašto su vas odbili, možete li bar pretpostaviti?
Zbilja me ne zanimaju njihovi razlozi, a ne želim ni pretpostavljati.
Jedan od tih povjerenika, redatelj Antonio Nuić, kaže u svom intervjuu u Globusu da je izgubio mnogo prijatelja jer su se oni uvrijedili što im je odbio scenarij, ali da im on to ne zamjera.
Baš lijepo od njega. Siguran sam da će im ta njegova izjava u životu puno značiti.
Sada je HAVC vruća tema čak i dnevne politike. Treba li hrvatskom filmu HAVC, treba li naš film uopće institucionalno financiranje, postoje li sponzori koji su voljni uložiti u film i, na kraju, isplati li se uopće snimanje filma u nas?
Govorio sam ja što o tome mislim možda čak i prvi. Možete pronaći moj intervju iz 2013. u kojem se jasno vidi moj stav i moje mišljenje. Ja mislim da je HAVC i te kako potreban hrvatskom filmu i ima smisla samo ako funkcionira onako kako ga je zamislio i postavio pokojni Albert Kapović. Mora biti neovisan i biti na usluzi filmskim djelatnicima. Moraju se prema svima nama koji se bavimo filmom provoditi isti kriteriji. I sve to može jako dobro funkcionirati, ali samo ako se na mjesta na kojima se odlučuje postave pošteni, ponajprije neovisni, odgovorni i stručni ljudi za to što rade i sve će biti kako treba. Imamo ih i treba im dati šansu. Evo, došao nam je novi ravnatelj. Idemo se malo za promjenu okrenuti prema njemu i probati mu pomoći da ga postavi na noge, a ne stalno imati potrebu okretati se unatrag i razglabati o stvarima koje nas se ne bi trebale ticati i koje uglavnom nemaju veze s filmom.
Anka ima i nevjerojatno zanimljiv casting, posebno ženski. Cvita Viljac očito ima majčina talenta, nismo dosad upoznali Anđelu Ramljak, pa Linda Begonja, kako ste ih pronašli?
Cijela je glumačka ekipa filma izvrsna, a posebno njih tri iz kojih izbija golem talent koji treba samo probuditi i kanalizirati. Cvita je na castingu pokazala takvo umijeće da se daleko izdvojila od nekoliko desetaka jako talentiranih djevojčica. A Anđela je tu, pokraj nas, samo je trebalo uhvatiti za ruku i dovući ispred kamere. Onda i Linda Begonja koja spada u sam vrh europske kinematografije. Jako mi je lijepo bilo raditi sa sve tri.
Što ćete raditi sada, nakon što završi prikazivanje Anke? Imate li u glavi već neki novi film?
Prva stvar koju ću napraviti jest da ću se dobro odmoriti i uzeti dosta vremena za sebe i obitelj. I tek nakon što budem siguran da mogu dalje nastaviti krećem u novi film, u dokumentarac o Ratku Rudiću, jednom od najvećih i najtrofejnijih trenera svih vremena u svijetu.
>>'Bilo je je teško savladavati dijaloge na hrvatskom, jezik me znao izluđivati'
>>‘Anka’ s Ericom Cantonom uskoro će u kina, a počeo sam snimati i film o Ratku Rudiću
Nije bilo za njega novaca jer su ga dali za onu antihrvatsku propagandu Zločin u Dvoru ili kako se već zove taj uradak.