Posljednje desetljeće zapadne kinoindustrije obilježilo je povratak superjunačkog žanra, te velike, fantastične sage poput “LOTR/Hobita” i famoznog “Sumraka”, čija su četiri književna nastavka razlomljena u pet filmova samo na kinoblagajnama zaradila gotovo tri i pol milijarde dolara, ne računajući sve popratne proizvode koje su njihovi marketinški stručnjaci plasirali na sve dostupne fronte.
Histerija koja je pratila svaku novu premijeru “Sumraka”, a koja je (zajedno sa zaradom) rasla iz nastavka u nastavak, stvorila je dojam da su vampiri “nova velika stvar” u Hollywoodu.
Ipak, osim kontroverznog serijala koji većina voli ili prezire, malo je “pravih” vampirskih filmova posljednjih godina izašlo iz američke tvornice snova.
Šveđani su spasili žanr
Fanovi vampira u tom su razdoblju ipak dobili film koji se već može smatrati kultnim: “Neka uđe onaj pravi” švedskog redatelja Tomasa Alfredsona iz 2008. godine, koji je tri godine kasnije režirao i uspješni špijunski krimić “Dečko, dama, kralj, špijun”. Prošloga tjedna u kina je došao i prvi američki film koji nakon sladunjavog “Sumraka” rehabilitira vampirsku romansu, vraćajući je u svijet art filma, gdje su se vampirima u prošlosti bavile redateljske veličine poput Francisa Forda Coppole i Romana Polanskog.
“Samo ljubavnici preživljavaju” kultnog Jima Jarmuscha, newyorškog redatelja i glazbenika, estetski je superiorna mješavina rokerske energije i ljubavnog patosa, s Tildom Swinton i Tomom Hiddlestonom u ulogama stoljetnih ljubavnika.
U Jarmuschovoj priči vampiri su malobrojna, više-manje prilagođena rasa koja sisanje krvi iz vratova žrtvi smatra reliktom 15. stoljeća, danas mirno koegzistirajući s ljudima ili pak živeći u osami, usmjeravajući se na nostalgično uživanje u umjetnosti, u čijem su razvoju diskretno sudjelovali kroz minula stoljeća.Vampir Adam (Hiddleston) melankolični je hipster opsjednut rock glazbom, koji misli o samoubojstvu odgađa fokusirajući snagu na kolekcionarsku strast prema starim gitarama te skladajući pjesme koje povremeno objavljuje na internetu.
Njegova ljubavnica, nešto starija, ali i energičnija Eva (Tilda Swinton) bolje se snalazi u modernom svijetu: za dom je odabrala živopisni marokanski Tanger, u kojem život teče kao u nekom paralelnom dobu. Tamo ima dovoljno mira da se posveti iščitavanju najdražih knjiga iz davne prošlosti, ali istovremeno rado uživa u blagodatima suvremene tehnologije (često pokazujući novi iPhone, kao zoran primjer “product-placementa” u današnjim filmovima).
U njenom gradu živi i ostarjeli vampir Marlowe (John Hurt), koji je pravi autor ključnih Shakespeareovih djela, što je jedan od povijesnih kurioziteta koji Evu beskrajno zabavljaju, baš kao i činjenica da je njen Adam skladao neka od najznačajnijih djela klasične glazbe, koja se pripisuju slavnim pokojnicima.
Čitav film ispunjen je šmekerskim posvetama Jarmuschu najdražim umjetnicima, čija djela izviru iz svakog značajnijeg kadra. Povijesnim ličnostima poput Nikole Tesle, Darwina, lorda Byrona ili Marka Twaina, ali i suvremenicima kao što su redateljica Claire Denis ili pak (glavnom junaku omiljeni) bend White Stripes Jarmusch pristupa fanovski, dio svoje fascinacije ulijevajući u likove – fotografijama koje im vise po zidovima, knjigama koje čitaju i pločama koje slušaju, ili ih pak ovlaš spominjući kao ljude s kojima su se nekoć družili (a kakve u današnje doba očito ne uspijevaju pronaći).
Našlo se tu mjesta i za glazbene preporuke, pa kadrovi nastupa stvarnog benda White Hills, ili pak libanonske pjevačice Yasmine Hamdan, obogaćuju i tako dobar atmosferični soundtrack.
Gorak socijalni komentar
Filmu ne nedostaje ni socijalnog komentara, možda najzanimljivije izraženog kroz odabir Detroita kao lokacije najvećeg dijela radnje. Detroit je, podsjetimo, simbol financijske propasti američkog radničkog sloja, nekoć najpropulzivniji industrijski grad SAD-a, a danas gotovo ruševina, iz kojeg se odselio svatko tko je mogao.
Prolazeći njegovim praznim ulicama, vampiri kontempliraju nad samouništenjem “zombija”, kako nazivaju ljudsku vrstu, ističući kako su dosad uspjeli zagaditi i vlastitu krv, zbog čega je likovima sve teže doći do zaliha čiste hrane. Kao zanimljiv uljez u melodramatični svijet Adama i Eve u drugoj se polovini filma pojavljuje Ava, Evina plitka i raskalašena sestra koja živi u Los Angelesu, cinično ilustrirajući Jarmuschovo mišljenje o hollywoodskim kolegama.U konačnici, dvosatna vampirska meditacija ekscentričnog majstora Jarmuscha zaokružen je i lijepo upakiran film koji se, kako je jedna dama primijetila na zagrebačkoj premijeri, ispija poput čašice opojne krvi.
