U Hrvatskoj je na snazi čvrsto uvjerenje da poeziju malo tko čita, a još manje kupuje. A problema poezija ima i u bijeloj Europi, pa čak i u navodno prosvijećenoj i kulturno naprednoj Njemačkoj.
Tako je njemačka nobelovka rođena u Rumunjskoj Herta Müller na svom odličnom nedavnom nastupu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu rekla da i u Njemačkoj ljudi slabo kupuju pjesničke zbirke, iako poeziju rado slušaju i dolaze na pjesničke večeri na koje se ulaz naplaćuje. “Pisanjem poezije ne možete prehraniti obitelj ni plaćati račune. Možda i zato više ljudi piše romane”, rekla je samosvojna nobelovka koju voditelj Filozofskog teatra Srećko Horvat nikako nije mogao uvjeriti u činjenicu da je razglašeni aktivist Julian Assange žrtva zapadnjačke diktature nad slobodnom misli. No, da se vratimo temi, a to je percepcija poezije u Hrvatskoj.
Zaprešićka Fraktura, jedan od najagilnijih hrvatskih nakladnika, nedavno je objavila novu zbirku pjesama velikog hrvatskog pjesnika Danijela Dragojevića koji je mirovinu zaradio na Trećem programu Hrvatskog radija. Riječ je o zbirci “Kasno ljeto” na koju je nakladnik stavio naljepnicu “Hit”, koja je uobičajeno rezervirana za popularne skandinavske krimiće, autobiografske knjige Igora Mandića i Mani Gotovac, hitove s američkog zabavnjačkog literarnog tržišta ili pak sado-mazo erotiziranu književnost.
A zašto je Dragojevićevo “Kasno ljeto” zaradilo naljepnicu “Hit”, i to u zemlji u kojoj se, navodno, ne cijeni i ne čita, a onda i ne kupuje poezija? Zar Fraktura pretjeruje i konfabulira? Zar je to jedno kulturološko Potemkinovo selo i patetično pretjerivanje? Zar netko Hrvatsku želi predstaviti kulturnijom nego što to ona jest? Ne, ni jedno od toga. Fraktura je u samo nekoliko tjedana uspjela prodati gotovo cijelo prvo izdanje Dragojevićeve zbirke, a treba znati da je “Kasno ljeto” tiskano u, za poeziju, itekako reprezentativnih dvije tisuće primjeraka! Znači, kupci itekako reagiraju na knjige pjesnika Danijela Dragojevića.
Objavljene zbirke Danijela Dragojevića ne skupljaju prašinu u preživjelim knjižarama. Dragojevićeva poezija očito lako nalazi put do čitatelja. I očito je posrijedi pravi fenomen hrvatskog, ali i ne samo suvremenog pjesništva. Imamo pjesnika (koji doduše, kako to svjedoče nakladnici, ne dopušta dotiske svojih knjiga, niti daje intervjue, niti dolazi na predstavljanja vlastitih knjiga) čije knjige imaju svoju težinu i na krhkom hrvatskom tržištu knjiga, i to bez ikakve agresivne reklame u medijima. Istina, netko će reći da jedna lasta ne čini proljeće, ali ga možda nagovještava. Uostalom, prisjetimo se poznate pjesme još jednog velikog hrvatskog pjesnika (čije su knjige također imale brojne kupce) Dobriše Cesarića i njegovih stihova o slapu u kojem tako sudbonosno i neumitno teče mala kap...
