U Italiji, zemlji u kojoj svaki treći student studira neki oblik umjetnosti, nema pandemije ni krize koja će zaustaviti ambiciozan plan cjelogodišnjeg obilježavanja 700. godišnjice Danteove smrti. Otac talijanskog jezika u životni put prosječnog Talijana ulazi već u osnovnoj školi. Nema razreda u kojem se gradivo na tu temu ne proširuje, u srednjoj školi postaju već ‘Dante-znalci’, a na fakultetima je praksa da je cijeli jedan semestar posvećen samo nekom od dijelova “Božanstvene komedije”.
Tako je 2021., godinu posvećenu Danteu Alighieriju u kojoj će u proslavi sudjelovati 70 talijanskih gradova, svečano otvorila Firenca, Danteov rodni grad. Tamošnja slavna galerija Uffizi digitalizirala je i na svojim stranicama tim povodom objavila 88 neprocjenjivih i rijetko pokazivanih crteža “Božanstvene komedije” iz 16. stoljeća, renesansnog slikara Federica Zuccarija. Njih 28 ilustrira pakao, 49 čistilište, a samo 11 raj. Zuccari ih je naslikao za svog boravka u Španjolskoj od 1586. do 1588., poslije slikarove smrti bile su u posjedu plemenitaške obitelji Orsini, potom obitelji Medici da bi 1738. godine postale dio kolekcije galerije Uffizi. Crteži su do sada izlagani svega dva puta – 1865. u Firenci i 1993. na izložbi u Abruzzu.
Pripremaju se u Italiji izložbe, predstave, predavanja, svečanosti, no kako to kod južnjačkog temperamenta obično biva, ne prolazi sve bez kontroverzi.
Godišnjica je po tko zna koji put aktualizirala pitanje treba li prebaciti Danteove posmrtne ostatke barem privremeno iz Ravenne, u kojoj je pokopan, u rodnu mu Firencu ili ne? La Repubblica je svojevremeno objavila da se vlasti tih dvaju gradova potiho dogovaraju o mogućoj takvoj akciji upravo u 2021. godini. Tek je počela, vrijeme će pokazati rasplet te stare rasprave.
Naime, Dante je iz Firence 1302. prognan iz političkih razloga. Do tada je bio jedan od gradskih priora i za Firencu je obavljao različite diplomatske službe, a kao pristaša bijelih (gvelfa), koji su se zalagali za samoupravu Firence, pružao je otpor papinim nastojanjima da podvrgne Toskanu crkvenoj državi. Kada su se papini pristaše (crni – gibelini, stranka veleposjednika i velikaša koja je podupirala papu) domogli vlasti, Dante je osuđen na progonstvo, a presudom od 10. ožujka iste godine zaprijetili su mu lomačom ako se zatekne na području općine.
Nakon lutanja po Arezzu, Forliju, Veroni, Trevisu, pa i Parizu, Dante je utočište našao u Ravenni, gdje je nakon smrti 1321. i pokopan u bazilici San Francesco u kojoj mu počast godišnje odaje 400.000 posjetitelja. Firenca je s vremenom požalila svoju odluku pa je i u dalekoj povijesti bilo pokušaja da se njegovi posmrtni ostaci vrate u grad. Svi su bili neuspješni pa čak i onaj 1519. pape Lava X., pripadnika moćnih Medicija. Naredio je preseljenje Danteovih kostiju u Firencu, no brzom reakcijom ravennskih redovnika koji su čuvali njegov grob, ostaci su skriveni iza tajnog zida samostana i naredba nije izvršena.
U izbjeglištvu Dante je napisao svoja najveća djela i nikada nije prežalio nemogućnost da se vrati kući. Štoviše, upravo u 25. pjevanju “Božanstvene komedije” izražava nadu da će se jednog dana vratiti u Firencu i biti okrunjen lovorikama. To se nije dogodilo.
Valja spomenuti da Dante potječe iz firentinske plemenitaške obitelji, studirao je retoriku i gramatiku, filozofiju i književnost. Nakon 12 godina zaruka, 1285. oženio se Gemmom di Manetto Donati, s kojom je imao troje ili četvero djece, a koje, navodno, nakon progona iz Firence do kraja svojeg života više nikada nije vidio.
“Božanstvena komedija”, njegovo kapitalno djelo, sastoji se od tri dijela, tri kantike, Pakao, Čistilište, Raj (Inferno, Purgatorio, Paradiso) i obuhvaća ukupno stotinu pjevanja u rimovanim jedanaesteračkim tercinama. Opisuje put pripovjedača, Dantea, kroz tri onostrana kraljevstva kroz koja ga najprije vodi Vergilije (uzor pjesništva, ćudoređa i mudrosti), potom Beatrice (spoj alegorije milosti, odnosno teologije, utjelovljene u anđeoskoj ljepoti, dobroti i mudrosti) i napokon sv. Bernard. U alegorijskom obliku srednjovjekovne vizije zagrobnoga života tu je dana monumentalna slika jednog razdoblja s njegovim socijalnim, političkim i moralnim težnjama.
Osim po visokoj pjesničkoj vrijednosti, od srednjovjekovnih priča o zagrobnom životu “Božanstvena komedija” razlikuje se čvrstim ustrojem i kozmološkom cjelovitošću; zamišljeno putovanje odvija se u razdoblju Kristove muke i uskrsnuća u travnju 1300., u godini jubileja što ga je proglasio papa Bonifacije VIII. Pakao (Inferno, 1307. – 1310., »objavljen« rukopisno 1314.) prati pjesnikov silazak kroz devet krugova pakla, dočarana poput golema stožastog ponora kojemu je ulaz ispod Jeruzalema, a vrh u središtu Zemlje, odakle proviruje gornji dio Luciferova tijela. Pjesnik susreće niz likova znamenitih prokletnika, od junaka i pjesnika antičke i crkvene povijesti do vlastitih suvremenika. Svakomu stupnju grešnosti odgovara neko mjesto u paklu. Iskreno tendenciozan, Dante razotkriva ljudske strasti i poroke svojega doba ne štedeći pritom ni Crkvu i njezine predstavnike, piše Hrvatska enciklopedija.
U isti mah bio je posljednji pjesnik srednjega vijeka i prvi moderni pjesnik koji je duboko utjecao na mnoge, u hrvatskoj književnosti na Marka Marulića, Mavra Vetranovića, Petra Zoranića, P. Preradovića i A., I. G. Kovačića... Franz Liszt i Čajkovski “Božanstvenu komediju” pretvorili su u glazbu, o njoj su pisali srednjovjekovni pisci i iluminati, slike koje zrcale Danteove priče slikali su Sandro Botticelli poslije i Salvador Dalí. U svojim bestseler krimi-romanima zaziva ga i secira Dan Brown, Hollywood ga crpe gdje god stigne, sjetimo se samo krimića “Sedam” Davida Fincera. Po Danteu se rade predstave, mobilne aplikacije čak i videoigrice, Dante i Vergilije likovi su nebrojenih stripova, a pretraga njegova imena na Spotifyu izbacit će vam nekoliko najnovijih podcasta koji se bave raspravama o Danteovu djelu. Utjecaj Dantea Alighierija na zapadnu kulturu nemjerljiv je i neprekinut od 14. stoljeća. Koji je razlog takvoj snazi? Zacijelo ljudsko ponašanje koje u svim povijesnim etapama pada na istom ispitu. Naime, Dante prije 700 godina nije mogao predvidjeti užasne događaje poput, recimo, holokausta i genocida, ali živio je u dovoljno odvratnom okruženju da napiše temeljnu klasifikaciju zavodljivih vrsta ljudskog zla. Mnogi su tu klasifikaciju poslije dovodili u pitanje, razmatrali je, ali izdržala je test vremena i ostala popularna do danas kao utjecajan dio literature u istraživanju podrijetla zla.
Jer što je na kraju važno u životu ili smrti? Ljudsko ponašanje. Naše i ponašanje drugih, u središtu je ljudskog iskustva na ovom svijetu, a Dante nas potiče upravo na razmišljanje o tim ponašanjima i uvijek će biti relevantan.
ono što suvremene Talijane danas najviše intrigira je Danteov odnos sa Beatrice koja ga je ipak inspirirala za većinu njegovih djela...i Dante i Beatrice su bili već u braku kad je on nju slučano susreo na ulicama Firence...ali to su bili brakovi sklopljeni zbog materijalnih interesa, što je uno vrime za plemstvo bilo normalno