Nakon neuspjelog pokušaja da se u pučke škole uvrsti i propitivanje
hrvatske etnogeneze ministra Dragana Primorca, obnovljena je tema o
kojoj se godinama javno šutjelo. Jednako prije prvih slobodnih izbora,
kada se moralo, i poslije njih. Kao što je zalaganjem ljudi uz ministra
desetljećima politički proskribirana tema postala javnom, tako je i
zalaganjem ljudi protiv ministra ona postala javno sumnjivom. Hoće li
poslije male intelektualne čarke javno sukobljenih, u kojoj su se
ministrovi zagovornici povukli, svaka inačica priče o podrijetlu Hrvata
opet biti moguća samo kao "privatna stvar"?
Kako se o nečemu osjetljivome, kao što je hrvatska etnogeneza, može
razložno govoriti iako to nije i vlastito uvjerenje, pokazao je i
poznati međuratni antropolog i etnopsiholog Vladimir Dvorniković u
svojoj "Karakterologiji Jugoslovena". Osvrćući se na hrvatsku
etnogenezu, premda političkim uvjerenjem jugounitarist i neupitni
zagovornik teorije o slavenskom podrijetlu Hrvata, Dvorniković ne
prešućuje ni druge teorije o hrvatskoj etnogenezi. U svojoj osporavanoj
knjizi, napisanoj tridesetih godina prošloga stoljeća, navodi da se
(neslavenskim) podrijetlom Hrvata osobito bavio i jedan Slovenac (Janko
Rus), koji je Hrvate smatrao gotskim, tj. germanskim plemenom.
S Rusovim se tvrdnjama o Hrvatima mnogi u njegovo vrijeme nisu slagali.
Ali su ih dopuštali, dok je Primorcu strašno zamjereno što je jedan od
zaključaka njegova istraživanja da su Hrvati genetski sličniji
Germanima i Fincima nego južnim Slavenima! Rusova je teorija bila da je
germansko pleme Hrvata na gornjoj Visli zaustavilo slavensku migraciju
i nametnulo se dijelu Slavena za gospodare te se pritom jezično
poslavenilo, ali zadržalo svoje gotsko ime "Hrvati"! Rus je držao da je
upravo taj gospodujući gotski sloj, nakon dolaska u Dalmaciju i
priključenja tamo već obitavajućim Gotima, postao osnivač prve hrvatske
države. Dakle, po Rusu, taj gotski sloj među Hrvatima je "puno dublji,
u stvari dvostruk".
Je li zaključak dr. Primorca o ne/sličnosti Hrvata sa Slavenima,
odnosno Germanima preuzetan, s obzirom "na manjkav uzorak"? S obzirom
na to da ga se s osobitom zluradošću "nagazilo" u tuzemstvu, ali i u
inozemstvu, bit će da je ta "manjkavost" dobrodošao alibi. Nije poznato
je li se slično proveo i spominjani Rus. Niti da je s toliko
nepomirljivosti dočekan ulomak iz "Istorije Jugoslavije",
srpskoga/jugoslavenskoga povjesničara Vladimira Ćorovića, gdje on,
osporavajući gotsku teoriju o hrvatskom podrijetlu, ipak dopušta da su
Hrvati "svojim dalekim porijeklom" bili neslaveni, no pokrivajući se da
su "došli na jug nesumnjivo kao slavensko pleme". Nakon što su sve
takve predratne "krivovjerničke" teorije bile presječene i zamijenjene
onom ratnom, "arijevskom teorijom", o hrvatskom se podrijetlu poslije
rata nije smjelo ni zucnuti. Sve dok "krivovjerje" nije obnovio opet
jedan Slovenac.
Dok je Hrvatima nametnuta šutnja o bilo kakvoj raspravi o svome mogućem
podrijetlu, kao intelektualna globa za "arijevsku teoriju", o tome se
porijeklu mimo ideoloških kanona usudio progovoriti slovenski akademik
Vladimir Pavščič, poznatiji kao književnik Matej Bor. On je zastupao
"ustašku tezu" o iranskom podrijetlu Hrvata. Kako bi što uspješnije
dokazao svoju tvrdnju, premda već u poznim godinama, počeo je učiti
sanskrt.
Do Primorčevih tvrdnji, nastalih kao posljedica njegova bavljenja
genetikom, dakle, na potpuno drugim osnovama nego sve dotadašnje
teorije, nije ni bilo nekih glasnijih teza o neslavenskom porijeklu
Hrvata. Ali ni većeg negodovanja, jer su mu zaključci pročitani kao
"politički nekorektni", da asociraju "na rasne teorije". Utoliko je
sigurnije da će se ubuduće malo tko usuditi izustiti nešto što ne bi
podlijegalo fetišu "političke korektnosti". Pogotovu izreći nešto
slično kao nekad Rus, Ćorović ili Bor.
PRIJEPORI O PODRIJETLU
