Improspekcije su inicijativa pokrenuta 2007. s ciljem razvoja i afirmacije improvizatorske scene u Hrvatskoj te promicanja međunarodne i međudisciplinarne suradnje na području improvizacije kao izvedbene umjetnosti. Projekt se odvija kroz javne izvedbe, radionice, istraživačke programe i otvorene diskusije tijekom čitave godine s improvizacijskim festivalom kao središnjim događajem. Ovogodišnjim, trinaestim po redu, međunarodnim festivalom Improspekcije produbljujemo proučavanje filozofije somatskog, testirajući improvizaciju kao strategiju društvenog djelovanja i alatku za nošenje s opresijom.
Program:
26.10.2019., 20 sati, Gorgona
Improspekcije pozivaju: Bliski susreti plesne vrste
BLISKI SUSRETI PLESNE VRSTE forma je koja balansira između intervjua, izvedbe, dijaloga o metodologiji rada i privatnog razgovora. Razgovor o svojim umjetničkim praksama, motivacijama, iskustvima, izvođenju, koreografiji, inspiracijama, uzorima... umjetnici pred publikom transformiraju u improvizacijske situacije. Ove godine Improspekcije pozivaju na Bliske susrete u specijalnom cjelovečernjem izdanju, a s vama i međusobno susrest će se plesni umjetnici: Viktoria Bubalo, Matija Ferlin, Sonja Pregrad i Mia Zalukar, glazbenik Hrvoje Klemenčić te domaćica susreta Silvia Marchig.
Kroz 88 minuta zajedničkog bivanja na sceni, grupa umjetnica/ka različitih iskustava i generacija, koja dosad uglavnom nije imala prilike za međusobnu interakciju pred publikom, istražit će krhku granicu između dokumentarnog i izvedbenog te kroz situacije dijeljenog prostora razgovora, pokreta i zvuka probuditi svoju i vašu radoznalost za susretom s drugom/drugim.
27.10.2019., 19 sati, MSU, Ekstenzija
Žak Valenta: Situacija u tijelu, no more body
Tehnikom, koju naziva ‘situacijske izvedbe’, autor istražuje proživljenu tjelesnu traumu kao i psihološke narative proizašle iz procesa iscjeljivanja i oporavka. Hendikepiran i u nemogućnosti hodanja u periodu nakon traume, autor provodi vrijeme plešući/improvizirajući i kreirajući izvan fizičkog. Izvedba se sastoji od širokog spektra situacija koje uključuju, ali i isključuju, tijelo kao medij izvedbe, a ponekad i samog autora. Rad pokušava proširiti mogućnosti izvan područja pokreta i tjelesnosti, održavajući izvedbu / situaciju plesnom. Moguće je da cijeli proces izmakne uobičajenom plesnom i improvizacijskom formatu u cijelosti, no autor vjeruje u vlastitu prirodu koja u njemu intuitivno prevodi ideje u koreografski jezik.
Izvođač/osoba u situaciji: Žak Valenta
20 sati, Gorgona
Rosalind Crisp i ekscena: U međuvremenu
Dekonstruirano tijelo, spremno posegnuti za primarnim izvorom nepreciznog neverbalnog govora, usredotočuje se na stalni protok informacija. Oscilirajući, iz njega izviru osjećaji, mašta i rigorozni koreografski izbori, otvarajući procese koji omogućuju zasićenom tijelu plesačice da ode dalje od zadatka. Ova praksa podrazumijeva blisku vezu između anatomskih vizualizacija i fiktivnih maštarija. Predlaže da se pozornost između osjeta i pokreta, osjećaja i slike, koji obuzimaju umjetnika, provuku kroz plesno tijelo i propuste kao izvorna informacija.
Koreografske zadatke zadaje: Rosalind Crisp; na koreografske zadatke odgovaraju: Ana Jelušić, Adriana Josipović, Nikolina Komljenović, Irena Mikec i Roberta Milevoj.; produkcija: ekscena; financijski podržali: Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb
07.11.2019., 19 sati, Ekstenzija
Nikolina Komljenović, Božidar Šumi, Bruno Pocheron: Gla sanje
Projekt se bavi sastavnim elementima izvedbe i dramaturgije koristeći tijelo i tehnologiju. Kamen temeljac ovog razvojnog procesa je prisutnost svjetla kao izvođača. Fizikalnost izvođača jednako je valorizirana kao i nematerijalnost svjetla i zvuka u rezonantnom prostoru. Glas artikulira tijelo, tijelo usmjerava glas. Glasanje se bavi glasom tijela u stvarnom i metaforičkom značenju.
Ideja: Nikolina Komljenović; igra i izvedba: Nikolina Komljenović i Božidar Šumi; produkcija: ekscena i Wiesen 55e.V.
20 sati, Gorgona
Maja Delak: Samo za danas
Samo za danas trenutačna je kompozicija koja se naizgled sporo odvija, osmišljena kako bi se prikazale manje vidljive materijalnosti, utjelovljenja i fizička stanja. Temeljno načelo u oscilirajućem i iznova izlazećem prostoru zvučnih pejzaža je neprekidno razmatranje različitih perspektiva, također u suradnji s publikom. Nemoguće je razmišljati o kretanju i pokretu, o identitetu, odrastanju i starenju, a ne razmišljati u terminima tijela. Starenje je uvijek svježe; uvijek postoji još jedan sloj prašine koji se mora otpuhati, drugi omotač koji prekriva pretjerane nevidljivosti koje je potrebno poništiti.
istraživanje i koncept: Maja Delak; suradnici i izvođači: Anja Bornšek, Maja Delak, Snježana Premuš, Kristýna Šajtošová, Urška Vohar; oblikovanje zvuka i glazba: Luka Prinčič; oblikovanje prostora i kostima: Ajda Tomazin; dramaturgija: Maja Šorli; oblikovanje svjetla: Janko Oven; produkcija: Emanat
08.11.2019., 20 sati, Gorgona
mayfield brooks / Mary Pearson: How to be afraid?
Performans How to be afraid? istražuje naše odvojene, a povezane povijesti vezane uz transatlantsku trgovinu robovima, pronalazeći duhove koji opsjedaju naše psihe danas. Izvodimo dvoboje riječima, koreografiramo taktike zastrašivanja, suze i smijeh kao praksu VIĐENJA - u nadi da će uključivanje publike i njihov čin gledanja učiniti da vidimo zajedno. U tom VIĐENJU možda možemo naći predah i naučiti, kako se bojati (How to be afraid)? Proučavamo kako povijest iskrivljuje sjećanje (memoriju) u stvarnom vremenu, čak i u našem odnosu, i tražimo ozdravljenje, znajući da rješenja ne postoje. Ipak, naše odvojene, a povezane povijesne stvarnosti uče nas i vode nas na putu prema ispravljanju i, konačno, reparaciji.
Početkom listopada održan je prvi dio Improspekcija, namijenjen stručnoj javnosti: predavanje i radionica britanskog umjetnika i somatskog pedagoga Malcoma Manninga o povijesnom kontekstu i razvoju somatskog pristupa, reafirmirajući ga kao sredstvo političkog angažmana u 21. stoljeću. Drugi dio prikazuje rad umjetnika lokalne scene u improviziranim izvedbama kroz poznati format Improspekcije pozivaju, ove godine u kombinaciji s Bliskim susretima plesnih vrsta, premijernu izvedbu Rosalind Crisp i ekscene, te izvedbenu situaciju Žaka Valente koja ujedno otvara i treći ovogodišnji tematski niz: improvizacija kao politični alat drugih i drukčijih tijela i glasova. Na spomenutu temu nastavlja se datumski treći dio festivala s predstavom slovenske koreografkinje Maje Delak Samo za danas, izvedbenom praksom Nikoline Komljenović, Božidara Šumija i Brune Pocherona Gla sanje, te radom američkih umjetnika mayfield brooks i Mary Pearson s izvedbom Kako se bojati? te radionicom Failure LAB /Improvising while black. Ugošćujući mayfield brooks i Mary Pearson, koji improvizaciju eksplicitno posvajaju kao oruđe u borbi sa sistemskim rasizmom, seksizmom i patrijarhatom, želimo držati otvorenim prostor za svjedočenje i suočavanje, nastavljajući propitivati političnost tjelesnih praksi odnosno političnost kao tjelesnu praksu.
Umjetničke voditeljice: Sonja Pregrad i Zrinka Šimičić Mihanović
Grafičko oblikovanje: Dora Đurkesac, Nikola Križanac
Voditelj tehnike: Endi Krakić
Produkcija: Multimedijalna koliba
Partneri: Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, Emanat, Plesni centar TALA, ekscena
Projekt Improspekcije2019 podržali su Grad Zagreb i Ministarstvo kulture RH.
Gostovanje mayfield brooks podržano je od Movement Research GPS/Global Practice Sharing programa koji financira Trust for Mutual Understanding.
Rad Multimedijalne kolibe podržava Zaklada Kultura nova.
Projekt Antisezona19 je dio Performance Situation Room/ NDA Life Long Burning EU projekta.
