U nedjelju će u najvećoj kinodvorani u Hrvatskoj, onoj u Studentskom centru u Zagrebu, nastupiti proslavljena kantautorica Joan Baez. A ona će biti tek jedna u nizu svjetskih velikana koji su nastupili u kompleksu zgrada Studentskog centra u zagrebačkoj Savskoj 25, koji je konačno dobio svoju ukoričenu biografiju u knjizi Feđe Vukića "Savska 25 – arheologija modernosti u prostoru Studentskog centra".
Otvoreno pitanje
Punih deset godina ova je knjiga čekala na ukoričenje, što je znak da je itekako potrebna. A više od deset godina na svoju obnovu čekao je i Francuski paviljon smješten usred SC-a, remek-djelo francuskog arhitekta Bernarda Lafaillea iz 1937. godine. A sada je dogotovljena i obnova paviljona čija je krajnja namjena još uvijek otvoreno pitanje. Budućnost tog paviljona nikako ne bi smjela postati žrtvom improvizatorskog, tj. komesarskog načina odlučivanja.
I kao što nas u uvodu u zbornik podsjeća Feđa Vukić, na adresi Savska 25, gradskom urbanom otočiću ukliještenom između željezničkih pruga, prvo se nalazila tvornica namještaja Bothe i Ehrmann, potom je tu iz Martićeve ulice premješten Zagrebački zbor, preteča Zagrebačkog velesajma, a 1959. brigu nad nizom paviljona preuzeo je Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu.
Memorija ovog prostora ima i tužnih momenata, pa je NDH na prostorima Zagrebačkog zbora imala sabirni centar za Židove, zbog čega je protestirao tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Priredbe Zagrebačkog velesajma u Savskoj 25 otvarao je maršal Tito, tu su gostovali kasniji nobelovci Dario Fo i Herta Müller, tu je Anatolij Karpov igrao simultanku, a Dražen Budiša držao govore potkraj šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tu je Miroslav Međimorec režirao Vietrock, a svoj "Ledeni mjesec" Teatra ITD gledao Pascal Bruckner.
Zalazio je tamo i Miroslav Krleža, tu su Pero Kvrgić i Lela Margitić izvodili "Stilske vježbe", kao što je tu Božidar Violić praizveo Brešanovu "Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja" i dramatizaciju romana Slobodana Novaka "Mirisi, zlato i tamjan", tu se razvijala poetika Kugla glumišta.
Nema važnijeg likovnog umjetnika a da nije izlagao u galeriji SC-a, u dvoranu MM-a dolazili su velikani eksperimentalnog filma, bila je Savska 25 i inkubator za Radio 101, ali, prema tvrdnjama Branka Kostelnika, i za novi val koji je nasta(ja)o baš u sklopu Studentskog centra.
Ispisane dionice
Kostelnik tvrdi da je tzv. duhanski put sastavljen od kafića Zvečka – Kavkaz – Blato bio čista šminka, a da se prava kultura proizvodila baš u Savskoj 25, gdje su Pankrti održali i prvi punkerski koncert u Zagrebu uopće. Golem pionirski utjecaj koji je Studentski centar u ovih pedeset i pet godina imao na hrvatsku, ali i regionalnu kulturnu scenu, dostojno je prezentiran u knjizi čije su dionice ispisali Ognjen Čaldarović, Benjamin Perasović, Darja Radović Mahečić, Katarina Peović Vuković, Ana Lederer, Darko Glavan, Nikša Gligo, Hrvoje Turković, Branko Kostelnik, Maroje Mrduljaš, Inoslav Bešker, Vladimir Mattioni i inicijator izdanja Mladen Martić. A sve zajedno povezao iskusni Feđa Vukić.
>> Umjesto brendiranja identitet zajednice trebamo projektirati
