U kinima igra povijesni triler “Igra oponašanja” u kojem Benedict Cumberbatch glumi Alana Turinga, matematičkog genija kojeg smatramo ocem moderne informatike.
Film u režiji Mortena Tylduma koncentrira se na period Drugog svjetskog rata, u kojem je Turing radio na razbijanju kompleksnog nacističkog sustava šifriranja poruka. Za taj, po mnogima nemoguć zadatak trebao je najkreativnije umove koje je Velika Britanija imala sredinom prošlog stoljeća, a umjesto na sveučilišnim katedrama, u romansiranoj filmskoj verziji Turing ih je odlučio pronaći među običnim ljudima, preko novinskog oglasa za posao čiji je preduvjet bio rješavanje komplicirane mozgalice. Jedna od onih koji su u novinama riješili Turingovu križaljku u filmskoj je verziji mlada Joan Clarke (Kiera Knightley), koja je u stvarnosti na tajnom projektu u Bletchley Parku radila i prije Turingova dolaska.
Dakako, svaka visokobudžetna ekranizacija povijesnih događaja nužno je iskrivljena u skladu sa zakonima filmske dramaturgije, pa ne čudi da se mnogi dijelovi filmske priče ne podudaraju s manje uzbudljivim povijesnim činjenicama. Možda baš zbog takvih prilagodbi, redatelj Tyldum isporučio je vrlo dobar film koji je već dobio pet nominacija za Zlatni globus. Ipak, u jednom je dijelu svojem glavnom liku počinio ozbiljnu povijesnu nepravdu: znajući da je Turing izgubio život zbog drakonske kazne kemijskom kastracijom na koju je osuđen kao homoseksualac, što je jedna od najpoznatijih gay tragedija modernog doba, je li zaista bilo potrebno da se cijeli film vrti oko (heteroseksualne) romanse Alana i Joan?
>>Alan Turing – razbio Enigmu, ali nije postao prvi izumitelj računala
>>Matematičaru koji je skratio rat 'oprošteno' što je bio homoseksualac
Ne sviđa mi se film nešto pretjerano. Čak su Poljaci prije Engleza crack-ali enigmu ali mašina je uništena u nekim od napada.