“Kada mi netko kaže Stela, moja je prva asocijacija Marlon Brando koji urla pod balkonom”, govorim Jeleni Miholjević koja igra glavnu ulogu u drami Dine Pešuta “Stela, poplava”, koja će svoju praizvedbu doživjeti na sceni Dramskog kazališta Gavella 16. ožujka, u režiji Selme Spahić.
Jelena se smije i odgovara da njena Stela nije to, ali je vrlo moćna posveta koju je ovaj mladi dramatičar (Dino Pešut rođen je 1990.) napisao svim glumicama, ali i kazalištu, velika i čarobna uloga u kojoj ona u svom zadnjem dijalogu sa sinom govori da su to “glumice koje ne daju da ih se pregazi”.
Stazić kao bivši ravnatelj
A “Stela, poplava” drama je za koju je Dino Pešut 2016. godine nagrađen Nagradom Marin Držić, koju je dobio čak pet puta. U središtu priče je glumica, velika zvijezda bivše države, umjetnica, feministica, društveno angažirana osoba, koju gledatelji sreću u trenutku kada u sobi hotela u Sarajevu čeka izlazak na crveni tepih. To je gala večer u kojoj će joj biti dodijeljena nagrada za cjelokupan doprinos kulturi, a oko nje su članovi njene (disfunkcionalne) obitelji: sin, nagrađivani redatelj, i kći političarka te njoj bliski ljudi; ostarjeli bivši ravnatelj Gavelle (glumi ga Darko Stazić), njen dugogodišnji gej prijatelj koji je zapravo odgojio njenu djecu, novinarka na rubu samoubojstva...
– Divan tekst i divna uloga – tvrdi Jelena Miholjević i dodaje kako je vrlo ponosna da je baš njeno matično kazalište Gavella odlučilo praizvesti ovaj tekst. Ističe kako u Hrvatskoj imamo odličnih mladih autora čija djela teško stižu pred kazališnu publiku i kako je to problem koji što prije treba riješiti jer ti mladi ljudi itekako imaju što reći.
Jelena Miholjević otkriva nam kako su Stela i ona po mnogočemu slične, ali i različite:
– Na neki je način Dino napisao tekst koji je svojevrsna dijagnoza našeg društva i kazališta, u kojem Stela govori ono što mnoge glumice zapravo misle, ali i žive. Tako ja u komadu govorim kako mi cijeli život i radni vijek nijedan novinar nije uputio nijedno intelektualno pitanje. A ja u stvarnom životu? Kako da mi taj njen stav ne bude blizak? Pa kada pogledam što o meni zna sveznajući Google, ja sam žena koja ima mladog muža i koja je rodila u četrdesetima, a sve ostalo kao da se i nije dogodilo – objašnjava Jelena Miholjević.
Prvakinja Gavelle otkriva kako prije rada na ovoj predstavi nije poznavala Dinu Pešuta, ali da sada neposredno pred premijeru o njemu misli kao o bliskom prijatelju jer puno su razgovarali, ne samo o drami i njenoj ulozi već o kazalištu, životu, trenutku u kojem živimo. Sličnim komplimentima obasipa i redateljicu Selmu Spahić, za koju kaže da ju je oduševila blagim i intuitivnim načinom na koji je gradila ovu predstavu i njenu ulogu za koju kaže da je “čudo za svaku glumicu”.
Haljina Matije Vujice
Predviđa Jelena Miholjević da će ova predstava dugo i uspješno živjeti, i to ne samo na sceni Gavelle, i zato je još svjesnija odgovornosti koja leži na autorskoj i glumačkoj ekipi koja je “kriva” za praizvedbu novog domaćeg dramskog teksta. Otkrila nam je i to da njena Stela balansira u krajnostima; na prvi je pogled beskućnica, na sljedeći već glamurozna zvijezda. Kako bi u tome uspjela, pomogla je Matija Vuica. Naime, kostimografkinja predstave je Marita Ćopo, ali za svoju gala večer Stela nosi haljinu Matije Vuice, baš kao što i dolikuje glamuroznoj glumačkoj zvijezdi, koja, kaže Jelena, ima opak jezik, ali i na taj način skriva kako se teško nosi s godinama koje su došle – i prošle.
Uz Jelenu Miholjević u predstavi glume: Tena Nemet Brankov, Filip Križan, Darko Stazić, Ksenija Pajić, Sven Šestak, Marko Petrić i Igor Kovač, a od autorske ekipe tu su i dramaturginja Bojana Vidosavljević, scenograf Igor Pauška, autori glazbe Alen i Nenad Sinkauz te koreograf Pravdan Devlahović.•
