Kazališni ansambli i redatelji već neko vrijeme rade na predstavama nove kazališne sezone, a svoju je jučer i službeno predstavilo zagrebačko Satiričko kazalište Kerempuh. U sezoni čija je tematska okosnica potraga pojedinca za njegovim mjestom u suvremenoj stvarnosti, koristeći pozornicu kao poligon humornog i kreativnog potencijala gdje se satira isprepleće sa stand-upom, slapstickom, apsurdom i crnim humorom, pripremili su pet premijera.
Od čega dvije praizvedbe po djelima Damira Karakaša i Une Vizek čime slijede pozitivan trend postavljanja domaćih autora na scenu. Kao prvu premijeru nove sezone, ravnatelj Kerempuha Roman Šušković-Stipanović najavio je praizvedbu predstave “Blue moon” 28. listopada, koju po istoimenu Karakaševu romanu postavlja Boris Liješević. Karakaš je šaljivo kazao kako je njegov jedini uvjet za postavljanje toga romana oduvijek bio da ga postavlja upravo Liješević.
Sljedeća Kerempuhova premijera, 16. prosinca, bit će predstava “Elling” britanskog dramatičara Simona Benta, dramska adaptacija istoimenih poznatih romana, tetralogije norveškog pisca Ingvara Ambjørnsena, prema čijim je djelima snimljen i film 2001. godine, nominiran za Oscar.
U režiji mladoga redatelja Hrvoja Korbara, “Elling” je najavljen kao duhovita, dirljiva, beketovski pomaknuta priča o tandemu društvenih autsajdera, osjetljivom i labilnom Ellingu i njegovu, posve oprečnom, djetinjastom i seksualno ugroženom prijatelju Kjellu, koji se nakon zajedničkog boravka u mentalnoj ustanovi suočavaju s izazovima stvarnoga života. Drugi dio sezone otvara 27. siječnja premijera komedije “Raspad sistema”, koju su napisali glumci i dramatičari britanske kazališne kompanije Mischief Theatre specijalizirane za komediju, a režirat će je Borko Perić.
U veljači iduće godine glumci Ivan Đuričić i Vilim Matula premijerno će na sceni Kerempuha u režiji Mislava Brečića oživjeti komediju “Smijeh” po tekstu suvremenog japanskog dramatičara, scenarista, glumca i redatelja Kokija Mitanija. Posljednja premijera u bit će praizvedba dramskog teksta Une Vizek “Ja od jutra nisam stao”, u režiji Nane Šojlev. U tekstu za koji je 2017. dobila Nagradu Marin Držić, Vizek progovara o rodnoj problematici, ali uz sadržajni zaokret – stereotipizirane muške i ženske rodne uloge obrću se na duhovit, apsurdan i nekonvencionalan način, dok uvriježeni klišeji o dinamici muško-ženskih odnosa podliježu satiričkoj oštrici.•
