U nedavnom intervjuu s Nikolom Ristanovskim, glumačkim prvakom Makedonskog narodnog teatra, bilo je riječi i o tome kakav nam teatar treba u 21. stoljeću. Rekao je da će se kazalište vratiti “malim” temama, “malim” ljudima, “običnim” životima, ljubavima, da će se vratiti u kuhinju... Bio je, naravno, u pravu, a koliko dokazalo nam je prvo gostovanje u sklopu Ljetnih noći Teatra Exit u Muzeju za umjetnost i obrt. Vidjeli smo teatar koji se vratio ravno u spavaću sobu kroz finu ljubavnu priču u kojoj se svatko može prepoznati, koprodukcijsku predstavu Narodnog pozorišta Beograd, Narodnog pozorišta Sombor i Beo Art produkcije iz Beograda.
Sraz dvoje izgubljenih
Predstava “Franky i Johnny” prava je moderna ljubavna priča koja u prvih deset minuta u svakom gledatelju osvijesti spoznaju da je upravo takvih kazališnih predstava najmanje i da nam one u današnjem teatru možda i najviše nedostaju.
Djelo je nastalo prema tekstu Terrencea McNallyja, kojeg cijeli svijet poznaje po nadasve uspješnoj filmskoj verziji u režiji Garryja Marshalla, iz 1991. godine, u kojoj naslovne junake igraju Michelle Pfeiffer i Al Pacino.
Predstavu je u Beogradu režirala Tea Puharić i cijelu je priču svela na ono najbitnije: jedna noć i fatalni sraz dvoje poprilično izgubljenih ljudi, njihov pokušaj da ne propuste šansu koja im je dana, a u koju i oni sami ne žele vjerovati, motivirani lošim iskustvima iz prošlosti. Redateljica od toga stvara intimnu minijaturu u kojoj je sačuvala sve najvažnije motive drame: njegov boravak u zatvoru, njezinu prijašnju vezu iz koje nosi fizičke i duhovne ožiljke teže vrste... Sve je utkano u tkivo predstave u finim naznakama dok gledamo ljubavni “ples” pokušaja, pogodaka i promašaja.
Navijanje za junake
Iako gledatelj (zbog filma, naravno) zna da njihova priča ima sretan kraj, i dalje u svakom trenutku strahuje nad sudbinom njihove ljubavi i zdušno navija za sretan kraj. U naslovnim su ulogama Sloboda Mićalović i Igor Đorđević, on mnogo razigraniji jer tako mu je pisana uloga, ali oboje u snažnoj međuigri kojoj se vjeruje doslovno od trenutka kada se pojave na sceni.
Exit nam, dakle, i ovog ljeta pruža odlične razloge zbog kojih srpanj treba provesti u Zagrebu, a već 13. srpnja u MUO dovode “Čekaonicu” Ateljea 212 koju je režirao Boris Liješević. •
