U studenome Zagreb postaje važno likovno središte ne samo Europe nego i cijelog svijeta. U Galeriju Klovićevi dvori stižu djela iz najvećih europskih muzeja, galerija, zbirki i knjižnica; među ostalim iz Louvrea, British Museuma, ali i kraljevske zbirke Elizabete II. Velikom izložbom djela hrvatskog Michelangela minijature Julija Klovića Galerija, koja je i nazvana po slikaru rodom iz Grižana, proslavit će trideset godina postojana, a Zagreb, Hrvatska, ali i Europa prvi će put na jednom mjestu vidjeti reprezentativnu izložbu našeg velikog umjetnika iz 16. stoljeća. Bit će to, kako kaže autorica izložbe Jasminka Poklečki Stošić, viša kustosica Klovićevih dvora, svjetska premijera Klovića, a naša će publika imati prilike vidjeti i djela koja nikada nisu izlagana ili se, prije svega zbog svoje starosti, izlažu vrlo rijetko.
Priča o tome kako se planirala, priprema i realizira tako zahtjevna izložba u velikoj je mjeri nalik dobrom trileru u kojem blindirana vozila dolaze tek na kraju, ali nisu jedino uzbuđenje. Na Klovićevoj izložbi autorica intenzivno radi već dvije i pol godine i, kako kaže, tek joj je u tom procesu postalo jasno da im je za taj pothvat zapravo trebalo pet godina. U velikim svjetskim muzejima pravila su posebno rigorozna i pisma namjere treba im poslati i pet godina prije termina za koji je zakazana izložba.
Riječ je o neprocjenjivo vrijednim umjetninama, koja se čuvaju u zbirkama u kojima vladaju vrlo stroga pravila. Primjerice, muzeji za svaku takvu umjetninu imaju točno određena pravila: ako se i kada neka od tih umjetnina izloži, određeno se vrijeme treba odmarati u svom spremištu. Taj “odmor” umjetnine i takav muzejski oprez zapravo su zalog trajanju pa i opstanku tih rijetkih djela.
Oprez i pomno planiranje riječi su kojima se može opisati rad na pripremi ove velike izložbe, koje će definitivno biti događaj po kojem će hrvatska kulturna javnost pamtiti kraj 2012. godine.
– Ovo je zaista jedinstvena prilika da se vidi Klovićev opus, odnosno jedan njegov dio. Nikada dosad ni u Europi ni u svijetu nije bilo takve izložbe Julija Klovića – s tolikim brojem djela okupljenih na jednom mjestu, a posuđenih iz velikog broja institucija. Stoga ja ovo nazivam svjetskom premijerom Klovića – kaže Jasminka Poklečki Stošić.
Kada laik baci pogled na popis svih mjesta s kojih će Klovićeva djela doputovati u Zagreb, olako će reći da je najteže bilo “probiti se” u Louvre. No, autorica izložbe kaže da je to išlo relativno lako. Ali zato je, primjerice, kustosici koja se brine o Kraljevskoj zbirci Elizabete II. morala opisati i kakvo je sigurnosno stanje u dijelu Zagreba u kojem se nalaze Klovićevi dvori. Kada joj je u pismu odgovoreno da se galerija nalazi na nekoliko koraka od zgrade hrvatskog Sabora, Vladine zgrade, ali i Ustavnog suda, iz Londona je napokon stigao odgovor “da je sve jasno”. Stići će i umjetnine!
SVIMA JE STALO DA SE POJAVE
Sve počinje, kako kaže Jasminka Poklečki Stošić, pismom namjere:
– U jesen 2010. godine zakazali smo datume izložbe i tada smo potencijalnim posuđivačima poslali pisma namjere. Isprva sam se i sama čudila koliko je muzeja odmah pozitivno odgovorilo na našu molbu. Tada sam, naravno, shvatila da je i njima osnovni motiv to što dosad tako velike izložbe Klovića nije bilo i da je svima, pa i Louvreu, stalo da se njihova djela pojave upravo na tom prvom velikom predstavljanju Klovića – rekla nam je Jasminka Poklečki Stošić.
Objašnjava kako se u pismu namjere naveli i popis svih institucija od kojih je zatražena suradnja i posudba, a upravo je to bilo ključni dokaz da Klovićevi dvori misle vrlo ozbiljno. Zbog toga su im vrlo brzo stizali odgovori, tako da nisu imali velikih problema pri posudbi, ali slijedilo je pregovaranje o broju djela iz pojedinih muzeja. Kustosica ističe da je, primjerice, iz Louvrea zatraženo desetak djela, a u studenome u Zagrebu bit će ih pet. Različiti su razlozi smanjivanja popisa. Osnovni je taj što se neka djela na “zasluženom odmoru”, ali većina je tih umjetnina zbog starosti u vrlo delikatnom stanju i jednostavno nije preporučljivo da često putuju, a niti izlažu. To su i glavni razlozi što na izložbu stižu samo djela iz Europe, a ni jedno iz Amerike.
Jasminka Poklečki Stošić kaže da su je kolege iz drugih muzeja pitali je li razlog tome što u Americi još sumnjaju u našu političku stabilnost, te tvrdi da nitko od potencijalnih američkih posuđivača nije sumnjao u našu sigurnost. Oni su jednostavno prekasno doznali za našu izložbu. Trebalo ih je obavijestiti i pet godina unaprijed.
Za cijeli taj delikatan posao iznimno je važan renome Klovićevih dvora. Svima je poslana osobna karta te galerije na čak desetak stranica. U tom je dokumentu doslovno sve: sve o zgradi, je li sagrađena nova zgrada, je li preuređena stara, čime su građeni zidovi...:
– Zapravo nema pitanja koje je ispušteno: kako je opremljena galerija, ima li videonadzor, postoji li zaštitarska služba..., sve o osnovnim muzejsko-galerijskim uvjetima u izložbeno prostoru... To je vrlo detaljan dokument koji sadrži i popis svih održanih izložbi, ali i popis svjetskih institucija s kojima smo dosad surađivali. Naravno, što je taj popis duži, to bolje za nas – kaže Jasminka Poklečki Stošić.
Iz inozemstva u konačnici stižu 22 Klovićeva crteža i minijature te tri orginalna kodeksa. Autorica izložbe posebno ističe kako će Biblioteka Marciana, slavna biblioteka smještena na Trgu svetog Marka u Veneciji, posuditi Kodeks Grimanni koji je iluminirao Julije Klović, a bit će tu i Kodeks iz British libraryja iz Londona te Collonna Misal iz Manchestera, koji jerijetko prezentiran u javnosti. Iz Louvrea, između ostalog, dolazi prekrasna minijatura Tri teološke vrline, a iz Galerije Uffizi u Firenci autoportret Julija Klovića i još nekoliko važnijih djela. Za Hrvatsku je važno što će biti izložen Misal Jurja od Topuskog, koji je za ovu izložbu posudila Zagrebačka nadbiskupija. On se čuva u Riznici zagrebačke katedrale i također je vrlo rijetko izlagan.
DJELO IZ PRIVATNE ZBIRKE
On će javnosti biti posebno zanimljiv jer se pretpostavlja da je neke stranice iluminirao Julije Klović, kao jedan među mnogim umjetnicima koji su radili na tom jedinstvenom djelu. Uz to vidjet ćemo i tri minijature koje su se “pojavile” zadnjih godina i za koje se očekuje da postanu otkriće te izložbe. Jedna od njih stiže iz privatne zbirke, a druge dvije iz hrvatskih institucija. Ta djela još nikad nisu izlagana, njihovo se autorstvo još istražuje, ali ovo će biti jedinstvena prilika da ih se vidi.
No, čak i kad muzeji pristanu na posudbu djela, tek tu počinje pravi posao. Institucije koje su djela odlučile posuditi Zagrebu, poslala su Klovićevim dvorima popis djela s iznosima za osiguranje. To je u svakom izložbenom poslu zadnja mogućnost za odustajanje, jer kad se prihvate vrijednosti osiguranja, sastavljaju se i potpisuju ugovori.
Svaka institucija ima svoju osiguravajuću kuću s kojom radi. Neke su tako inzistirale kod koga se mora osigurati Klović. Primjerice za sva djela koja dolaze iz Velike Britanije, pa i ona iz Kraljevske kolekcije osiguravatelj je Blackwall Green, dok je za Louvre Gras Savoye.
– Osobno sam radila sve police osiguranja, što kod nas u galeriji kustos radi za svaki svoj projekt. Međutim u ovom slučaju kada su police bile gotove morale su ići institucijama na odobrenje. Tek kada smo dobili njihovu suglasnost, police su išle u proceduru i na naplatu. Iznosi na tim policama su u stotinama tisuća funti ili eura, ali, naravno, polica se plaća kao premija, u promilima. To vam je nešto kao kasko za auto – kada sve prođe, štete nema, ali novac ostaje osiguravateljskoj kući – kaže Jasminka Poklečki Stošić.
KURIR U PRATNJI UMJETNINA
Sljedeća stuba je špedicija, a kustosica se šali da je toliko upućena u taj dio posla, da može otvoriti i svoju špeditersku kuću. Kao i kod osiguranja, svaka institucija ima svoju kompaniju s kojom radi. Primjerice, za Galeriju Uffizi njihov je talijanski špediter konstruirao posebni, uvjetno rečeno, sanduk s klimatiziranom komorom u kojem će umjetnine stići u Zagreb i vratiti se u Italiju. Djela iz Italije stižu automobilima, dakle cestom, ona iz Francuske i Engleske avionom. Uza svaku pošiljkom putuje i kurir, svaka institucija šalje svog čovjeka koji je u pratnji djela, a to je još dodatni sigurnosni uvjet. Taj čovjek na licu mjesta, kada stigne u Klovićeve dvore, utvrđuje jesu li svi sigurnosni uvjeti ispunjeni, provjerava videonadzor, je li temperatura u prostoriji od 17 do 21 Celzijev stupanj, je li relativna vlaga od 45 do 55 posto, je li svjetlo maksimalno do 55 luksa. No, čak i kada je sve savršeno, djela ne mogu odmah na zid. Kada stignu u galeriju, smještaju se u prostor u kojem će se izložiti, ali ih se ne smije dirati. Moraju se 24 sata aklimatizirati i tek tada ih se može početi postavljati na predviđena mjesta.
Postav izložbe posuđivači nisu uvjetovali, ali, naravno, iz Kraljevske kolekcije Elizabete II. došla je molba da im se pošalje postav izložbe jer žele vidjeti gdje će biti postavljena djela koja oni šalju na ovu veliku zagrebačku izložbu. Naravno, kako ističe Jasminka Poklečki Stošić bez izvrsnih suradnika, koji zajedno s njom rada na ovom projektu, realizacija izložbe ne bi bila moguća. Veliki doprinos dali su Milan Pelc koji je autor scenarija postava izložbe te teksta i kataloških jedinica u katalogu kao i Valerija Macan, koja je 2010. godine u Rimu doktorirala na Kloviću i velika je poznavateljica cjelokupnog umjetnikova opusa. Sam arhitektonski postav djela sjajno je osmislio arhitekt Željko Kovačić.
Hvala kustosici Poklecki Stosic i cijeloj ekipi. Napokon se u Zagrebu dogadja nesto vrijedno pohvale. hvala, hvala, hvala!!!!