Otkada je Zagrebačko gradsko kazalište Komedija u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u rujnu premijerno izvelo Disneyevu brodvejsku verziju mjuzikla "Ljepotica i zvijer", za tu se raskošnu i iznimno emotivnu predstavu traži karta više. Do danas je uz pretpremijeru u dvorani Lisinski izvedeno dvadesetak rasprodanih predstava koje je vidjelo više od 35.000 gledatelja, a tu Komedija ne misli stati. Kako su nas obavijestili u Komedijinoj propagandi, u planu su i izvedbe prvo u ožujku, a onda i do kraja sezone, s time da će mjuzikl na programu biti i u rujnu ove godine. Ukupno je prema ugovoru predviđeno izvođenje pedeset predstava, pa će "Ljepotica i zvijer" skladatelja Alana Menkena, autora stihova Howarda Ashmana i Tima Ricea te autorice teksta Linde Woolverton, čiju je prvu kazališnu inačicu režirao Robert Jess Roth, vidjeti za hrvatske kazališne prilike zasigurno rekordan broj gledatelja. Predstavu je Komedija producirala u suradnji s Produkcijom Disney i u dogovoru s društvom Music Theatre International.
Koja je tajna ovog brodvejskog mjuzikla iz 1994. godine koji je adaptacija istoimenoga Disneyeva filmskog hita, prvog animiranog filma nominiranog za nagradu Oscar za najbolji cjelovečernji film? Mjuzikl je postao desetom najdugovječnijom brodvejskom produkcijom koja je u trinaest godina imala čak 5500 repriza! Reprezentativan broj čak i za brodvejske prilike. I dobro je to u knjižici Komedijine predstave zaključila njihova dramaturginja, poznata kazališna redateljica Nina Kleflin, da je "Ljepotica i zvijer" samo naizgled klasična bajka, a zapravo se tu radi o priči s mnogim aspektima koji bi se mogli nazvati gotovo pa feminističkim. "Zvijer je zapravo oholi princ koji tek treba naučiti svoju lekciju. I kad zavoli, kad upozna pravu ljubav u susretu s Belle, on neće učiniti ništa da ju pridobije. On će joj samo dati slobodu. Zapravo, omogućit će nam da prisustvujemo velikom ženskom trijumfu, ovo je valjda jedina bajka u kojoj princ ne oslobodi djevojku, nego obrnuto, ona će osloboditi njega", zaključuje Nina Kleflin.
Naravno, "Ljepotica i zvijer" je zahvaljujući svojoj animiranoj Disneyevoj inačici, itekako poznata i mladoj publici, pa ne čudi da u Lisinskom svih ovih dvadesetak večeri ima i jako puno dječje, vrlo mlade publike koja unatoč kasnovečernjem terminu s nevjerojatnim oduševljenjem i frenetičnim, više nego euforičnim pljeskom dočekuje sretan kraj mjuzikla u kojem Zvijer dobiva svoje staro ljudsko obličje pa više ništa ne stoji na putu između Belline i prinčeve ljubavi. Što se "Ljepotice i zvijeri" u Komedijinoj izvedbi tiče, očito ne vrijede podjele na generacije koje se ne razumiju i ne vole iste stvari. U predstavi tako podjednako uživaju i petogodišnja djeca, od kojih neka predstavu gledaju i iz roditeljskoga krila, osmoškolci koji u Lisinski dolaze organizirano, ali i srednjoškolci, studenti, pa i starija, čak i umirovljenička publika. Kao da je svima, nakon ovih tužnih i otuđenih koronskih vremena, potrebna neka injekcija makar i bajkovitog optimizma koju nude pozitivne i plemenite, nimalo cinične poruke mjuzikla "Ljepotica i zvijer".
Ipak, jedna od tajni ovoga najnovijega Komedijina hita krije se i u odličnom izboru ne samo izvođača nego i autorske ekipe koja je prema strogim brodvejskim pravilima kreirala zagrebačku predstavu prilagodivši je fizičkim uvjetima koje ima dvorana Lisinski, u prvom redu koncertna, znači ne i kazališna dvorana. A te je mogućnosti savršeno iskoristio koreografski čarobnjak Leo Mujić koji je interpretirao poznati i, mora se priznati, strogo kontroliran, licencirani predložak. Mujić je u ovom slučaju potpisao i itekako zamjetnu koreografiju, ali i režiju predstave, u čemu mu je asistirao i Balint Rauscher, član baletnog ansambla HNK u Zagrebu. A asistenti što se koreografije tiče bili su mu Tina Vrtar Stipić, Mladen Mordej-Vučković i Dejan Jakovljević. Za raskošnu scenografiju (koja ima i za njega tipične kiparske elemente) bio je zadužen Stefano Katunar, a za još raskošnije i iznimno maštovite kostime Manuela Paladin Šabanović. Tu je i zbog ambijenta velike koncertne dvorane jako važan i oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek, koji je publici uspio dočarati svu dramatičnost predstave. Iako je na premijeri bilo problema sa zvukom, sada su ti problemi svedeni na minimum.
Glazbeno vodstvo ove predstave (doista odličan orkestar smješten je iza scene i iz publike se samo nazire) povjereno je Krešimiru Batiniću i Davoru Keliću. Bio sam na predstavi u srijedu, kada je orkestrom Komedije dirigirao Komedijin dirigent Kelić i što se glazbenog tijeka predstave tiče, sve je funkcioniralo doista besprijekorno. Odlična je bila i odluka da za glavne uloge uglavnom postoji dvostruka podjela, pa ima dosta gledatelja koji se odlučuju na dvostruk posjet Lisinskom kako bi čuli obje podjele.
Tako se u ulozi ljepotice Belle smjenjuju Vanda Winter i Buga Marija Šimić, u ulozi Zvijeri Igor Drvenkar i Ivan Glowatzky, u ulozi Gastona Fabijan Pavao Medvešek i Matko Knešaurek, Lumierea Dražen Bratulić i Đani Stipaničev, Din Dona Igor Mešin i Goran Malus, gospođe Kamilice – koja ima sreću jer pjeva najpoznatiji song iz mjuzikla – Renata Sabljak i Jasna Bilušić, Lefoua Ognjen Milovanović i Jan Kovačić, Mauricea Adalbert Turner Juci, Ervin Baučić i Adam Končić, Babette Mila Elegović i Danijela Pintarić, Primadonne Vlatka Burić Dujmović i Sandra Bagarić, gospodina D'Arauea Filip Hozjak i Neven Stipčić... Na predstavi na kojoj sam bio u ulozi Mrvice više je nego odličan bio Ruben Carević, a tu su još i Vatroslav Hrelec, Mihael Kokot i Adriana Klačar, dok budalaste djevojke strastveno glume Lana Blaće, Kristina Habuš i Irena Raduka.
Uz pohvale Bugi Mariji Šimić, Ivanu Glowatzkom, Matku Knešaureku i Jasni Bilušić, koji su i pjevački i glumački sigurno izveli svoje likove, s predstave izvedene prošlu srijedu izdvojio bih nevjerojatno razigrane i scenski raspoložene Jana Kovačića i Nevena Stipčića, ali i provjerenoga Komedijina komičara Dražena Bratulića, koji se i u ovoj predstavi bavio prevođenjem pa je uz Vandu Vujičić Šušnjar uspješno preveo stihove songova, dok je za prijevod dijaloga bila zadužena Ivanka Aničić. Istina, neki se izvođači razumiju bolje, a neki slabije, što ovisi o njihovim ipak različitim sposobnostima govorenja na sceni.
Valja pohvaliti i zbor, ali i pomlađeni i poletni baletni ansambl, koji ima veliku ulogu u ovoj dinamičnoj predstavi u kojoj izvođači vrlo često ulaze i u gledalište kako bi ne samo dodatno animirali gledatelje nego i proširili prilično usku pozornicu. Sve u svemu, u Komedijinu mjuziklu koji se "dočepao" Lisinskog dobili smo kazališni hit i sasvim sigurno najgledaniju predstavu suvremenoga hrvatskog kazališta. No, Komedijino gostovanje u uglednoj zagrebačkoj koncertnoj dvorani ponovno je pokazalo da Zagrebu bolno nedostaje suvremena dvorana u kojoj bi se mogle suvereno izvoditi glazbeno-scenske predstave u rasponu od opera preko opereta do mjuzikala. Nema baš ni jednog razloga da gradska uprava najozbiljnije i najhitnije ne počne tražiti rješenje za dostojnu zgradu u kojoj ćemo ubuduće moći uživati u glazbenim predstavama kakve Zagreb i njegovi umjetnici već odavno zaslužuju. Ako smo mogli uvesti euro, možemo i sagraditi takvu zgradu.
Kao da čitam plaćeni oglas kojeg je osobno naručio Miljenko Puljić. Problemi sa zvukom nisu svedeni na minimum. Zvučna slika je jad i bijeda.