Za razliku od "pametne love" koju ulažu krupni profesionalni brokeri, "luda lova" je u financijskom žargonu novac koji ulažu pojedinačni hobistički investitori i koju moćne i velike brokerske kuće osobito vole jer najčešće zbog tih ulaganja postaju još bogatiji. Nakon događaja opisanih u filmu "Luda lova" ("Dumb Money") redatelja Craiga Gillespieja ta se definicija morala malo promijeniti. "Luda lova" snimljena je prema istinitim događajima vezanim uz trgovanje dionicama lanca dućana videoigrama GameStop i zapravo je jedna od boljih i ljepših pandemijskih priča. Prošla je ispod radara kod većine jer je u vrijeme pandemijske histerije bilo puno važnijih priča od investicijskih (ne)zgoda (npr. prevažne rasprave o podmuklim nakanama Billa Gatesa da preko cjepiva čipira čovječanstvo).
Keith Gill (Paul Dano) broker je zaposlen u nekoj maloj investicijskoj tvrtki daleko od Wall Streeta koji u slobodno vrijeme proučava podcijenjene i jeftine dionice. U lockdownu imao je puno vremena za svoju strast te je otkrio da se dionicama GameStopa po njegovu sudu trguje za prenisku cijenu. Veliki investitori razmišljali su ovako: pandemija je, ljudi sve više kupuju online, što znači da će trgovački lanac koji tvrdoglavo inzistira na dućanima propasti prije ili kasnije, vjerojatno prije. I počeli su se kladiti na propast lanca, točnije počeli su ulagati puno novca u opciju propasti tvrtke. U filmu "Oklada stoljeća" ("The Big Short", 2015.) vrlo detaljno smo vidjeli kako to funkcionira i kako se jako bogati mogu još više obogatiti na propasti onih kojima ionako ne cvatu ruže. Premda su događaji opisani u "Okladi stoljeća" doveli do svjetske krize, takvo trgovanje ostalo je legalno do danas i veliki igrači puno puta su na takav način zaradili još malo (ili puno) novaca. A onda se pojavio Keith Gill i malo promijenio pravila igre. On je odlučio ulagati upravo u dionice GameStopa.
Svoje analize objavljivao je kao videoporuke na Redditu i YouTubeu pod imenom Roaring Kitty (Ričuća maca). Objave su mu bile vrlo gledane pa, kad je objavio da je dionica GameStopa podcijenjena i da on ulaže svoju životnu ušteđevinu upravo u te dionice, tisuće ljudi su ga slijedile. Po zakonu ponude i potražnje, cijena dionice počela je rasti, isprva polako, kasnije sve brže. Gotovo preko noći Gill je postao milijunaš, kao i neki drugi rekreativni ulagači. U filmu pratimo nekolicinu takvih ulagača kao i velike brokere kojima panika raste istom brzinom kao i cijena dionica GameStopa. Kad se igra zakotrlja i postane velika poput lavine, u priču se umiješa i Kongres te krene saslušanje aktera.
Možda vam se ovo čini kao previše stručna tema zanimljiva jedino profesionalcima, ali ne dajte da vas to zavara. "Luda lova" zabavan je i zanimljiv film čak i onima koji baš nisu sigurni što su dionice (uostalom, i "Oklada stoljeća" bila je puna stručnih termina, ali i vrlo zabavan film). Recimo, spomenuto saslušanje pred Kongresom odmah priziva u sjećanje sličnu scenu u "Oppenheimeru". No dok je u ovom drugom saslušanje predugačko i zamorno, u "Lakoj lovi" imamo dojam da je saslušanje moglo, čak i trebalo, trajati duže od prikazanog. Zbog pandemije, saslušanje se odvija na daljinu, te su pripreme za svjedočenja među najboljim dijelovima filma. Institucionalni veliki ulagači Ken Griffin (Nick Offerman) i Steve Coen (Vincent D'Onofrio) pokazuju ozbiljnu nervozu i zabrinutost. Njihovo uvježbavanje svjedočenja i znojenje pred pitanjima prikazano je tako plastično da je možda baš zbog toga pravi Griffin pokrenuo tužbu protiv kompanije Sony koja je proizvela film.
Najveći glumački teret iznio je Paul Dano kojem ovakve komično-dramske uloge puno bolje leže od likova negativaca kakvog je igrao u novom "Batmanu". Podjednako je uvjerljiv ne samo kao mali ulagač koji iskorištava stečenu rutinu velikih igrača već i dok uvjerava ženu Caroline (Shailene Woodley) da zna što radi ili kad se svađa s bratom (Pete Davidson) koji mu se ruga i prezire ga sve dok nije zaradio prvi milijun. No, osim Gilla, film ima cijeli niz dobro profiliranih sporednih likova. Među ulagačima koji upijaju svaki njegov video izdvaja se medicinska sestra Jenny (America Ferrera). Jenny polaže velike nade u Gillove savjete jer je to praktički jedina opcija da se izvuče iz sivila svog preteškog života. S druge strane su veliki brokeri koji isprva Ričuću Macu ne shvaćaju nimalo ozbiljno, a kad shvate što je pokrenuo, dotad su izgubili milijarde. Već ovi nabrojeni likovi (a ima ih još) čine prilično veliku postavu za film od stotinjak minuta, no Gillespie vrlo dobro raspoređuje vrijeme među likovima. Ponekad mu film izgleda kao lepršava komedija, časak kasnije gledamo ozbiljnu dokudramu, a pri kraju ima čak i trilerskih elemenata. Takav postupak Gillespieju nije stran jer je na sličan način režirao film "Ja, Tonya". Gillespie se jako dobro snalazi u kompliciranim pričama snimljenim po stvarnim događajima; film snimi tako da ni u jednom trenu nije dosadan, a ne treba zaboraviti ni potencijal za nominacije za Oscar, prvenstveno glumačke. Pritom, "Laka lova" čak može biti i poučna onima koji se i sami žele okušati u trgovanju investicijskim papirima.
Rečeno žargonom koji koristi film, kupnja karte za film nije luda lova, nego dobra investicija, bez obzira na to želite li nešto naučiti ili se tek zabaviti. U filmu vrlo precizno vidimo koliko danas onaj digitalni ima utjecaj na stvarni svijet i koliku važnost kod donošenja odluka ljudi pridaju onome što čuju i vide na društvenim mrežama. U prvim minutama filma vidimo Gilla u baru s kolegom brokerom koji radi na Wall Streetu. Gill je u kariranoj košulji, a broker u skupom odijelu. Kad konobarica, koja je i sama povremeni ulagač, sazna da je Gill uložio ušteđevinu u GameStop, odmah se zainteresira. Broker s Wall Streeta glasno ismijava taj potez i pojašnjava konobarici zašto GameStop nikako nije dobar izbor, no nakon stručnog objašnjenja ona je još zainteresiranija za Gillov odabir. Između razmetljivog profesionalca i sramežljivog amatera ona je izabrala ovog drugog koji joj je sličniji po izgledu, ne služi se s previše stručnih izraza, a pritom i govori ono što bi htjela čuti. Gill je pokazao da kritična masa sićušnih ulagača može preokrenuti trendove. Poklopilo se da je dovoljno pratitelja slijedilo njegove upute što je zorno pokazalo koliko su ljudi podložni onome što vide na internetu. Nažalost, sličan ili isti pristup, opet uspješan, prisvojili su i antivakseri. O tome još nije snimljen film, ali jednom možda na ekranu vidimo i tu priču.
