U veljači 2017. u Republici Čečeniji neimenovanog muškarca presrela je policija te ga uhitila zbog navodne zloupotrebe droge. U njegovu mobitelu pronašli su poruke homoseksualnog sadržaja upućene drugim muškarcima. To je, smatra se, bio povod i početak brutalne kampanje “čišćenja” čečenskog naroda od homoseksualaca, lezbijki, transrodnih osoba i ostalih članova LGBT zajednice.
Ono što je slijedilo stotine su otmica, zatvaranja, mučenja i ubojstava – pod pokroviteljstvom čečenske vlasti. U nevjerojatno opasnom pothvatu američki redatelj David France zaputio se u Rusku Federaciju snimiti dokumentarni film o užasima koje prolaze LGBT osobe u toj zemlji. Njegov film, koji je premijeru imao na Sundanceu, bit će prikazan na Subversive Film Festivalu koji traje u Zagrebu. Dokumentarac “Dobro došli u Čečeniju” dostupan je na platformi volimdokumentarce.net, a može se pogledati i u Kinoteci 4. prosinca. No, odlučite li se na gledanje tog strahovito važnog filma, trebali biste znati da je to nimalo lak zadatak.
Čečenija je većinski muslimanska zemlja na čelu s Ramzanom Kadirovom, čovjekom optuženim za brojne zločine, a vjeruje se da je upravo s njegovom podrškom započeo progon homoseksualaca u toj zemlji. U posljednjih je nekoliko godina, velikim naporima ruskih i inozemnih organizacija za ljudska prava, međunarodne zajednice i medija, otkriven plan čečenskih vlasti da u djelo provede genocid nad LGBT osobama koje su, u njihovim očima, neljudi. Muškarce homoseksualce otvoreno se i rutinski privodi te transportira u logore gdje prolaze torture – kako bi odali što više drugih osoba “poput njih”, a zatim bili i ubijeni. Žene pak, za koje se smatra da imaju lezbijske sklonosti, razotkrivaju ostavljajući ih na milost i nemilost njihovih vlastitih obitelji. Često LGBT osobe smrtno stradaju kao žrtve vlastitih roditelja i braće.
“Dobro došli u Čečeniju” tako otvara jedna od, nažalost, mnogih takvih horor priča. S aktivistom organizacije Ruska LGBT mreža Davidom Isteevom telefonski kontaktira Čečenka, kodnog imena Anya, čiji je otac visokorangirani državni službenik. Anyin ujak otkrio je njezinu seksualnu orijentaciju te je ucjenjuje kako bi s njim imala spolne odnose. Isteev je pripadnik hrabre skupine aktivista koja osobe u situacijama poput Anyine, pod cijenu vlastitog života, krijumčari iz zemlje, smješta u sigurne kuće i pokušava im nabaviti humanitarne vize za izlazak iz Rusije.
Upoznajemo u filmu i druge osobe sličnih sudbina – “Akhmada”, koji se nakon mjeseci skrivanja uspijeva domoći Kanade, te “Grišu”, žrtvu mučenja čija je cijela obitelj zbog prijetnji morala pobjeći iz zemlje, a trenutačno pravdu traže i na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Svjedočanstva aktivista te izbjeglica iz Čečenije okosnica su filma, no njihovi životi bili bi u opasnosti kada bi bila otkrivena njihova prava imena i lica. Redatelj David France zato koristi tehnologiju poznatu kao “deep fake”. S filmskom ekipom okupio je dvadesetak ljudi čija je lica montirao na snimke subjekata u filmu te angažirao i glasovne dvojnike kako bi njihov identitet ostao skriven.
Redatelj i ostali uključeni u snimanje više se ne smiju vratiti u Rusku Federaciju i u doseg čečenskih vlasti. A France se odlučio i na radikalan potez – ono što film čini toliko potresnim, ali i moćnim, jesu stvarne i stravične snimke mučenja, silovanja i ubojstava.
– Važno je vidjeti što se događa. Te su snimke snimili upravo ljudi koji su počinili te zločine ili kako bi ih prijavili svojim nadređenima ili zadržali kao trofeje. Želim da te snimke prokažu i njih – kaže France. Nije lako, iz sigurnosti doma i uljuljkan u obećanja prava i sloboda koje je donijelo 21. st. gledati ovakav film. No to je potrebno. Jer LGBT aktivisti su do zaključenja filma uspjeli locirati i izvući 151 osobu, ali procijenjeno je da ih se još 40.000 skriva i živi u opasnosti.
