Zagrebačka filharmonija

Maestro Danzmayr još jednom se iskazao kao dobar šef-dirigent

Foto:Igor Šoban/Zf
Foto: Igor Šoban/ZF
1/2
23.05.2016.
u 11:06

Filharmonija je na koncertu ugostila i dvadesetdvoje izbjeglica iz Sirije, Iraka, Somalije, Egipta i Alžira koji u hotelu Porin čekaju azil u Hrvatskoj

Iz potpunog mraka i bijesa, preko grozničavog plesa do smirenja i svjetla. Tako je uoči pretposljednjeg filharmonijskog koncerta ove sezone u Lisinskom, maestro David Danzmayr u najkraćim crtama opisao karakter, sadržaj i tijek velike Pete simfonije Gustava Mahlera.

Izabrani novi šef-dirigent Zagrebačke filharmonije, kojeg još samo mora potvrditi Gradska skupština, žestoko se u petak navečer razmahao i oznojio da bi energičnim gestama proveo svoje zamisli i izvukao iz orkestra maksimum u izvedbi monumentalnog djela.

Solisti na visini

Posmrtnu koračnicu prvog stavka nije požurivao, kao što pogrebne povorke i ne treba požurivati na putu na kojem se nikome ne žuri. Solisti su bili na visini, od početnog zova trube u rukama Marina Zokića, do sekcije horni koja je zvučala točno i moćno pod vodstvom Viktora Kirčenkova.

Mjestimični manjak koncentracije, koherentnosti i bolje ugođenosti, osobito u prva dva stavka, pokazao je veliki prostor za poboljšanja i usavršavanja. No, Danzmayrovim imenovanjem veliki posao za njega i orkestar ionako tek počinje.

Glasoviti četvrti stavak simfonije, besmrtni Adagietto i završna apoteoza u finalu pokazali su u punom sjaju zašto je Danzmayr dobar izbor i zašto ga je orkestar spreman slijediti u dostizanju one vrste trenutaka u kojima glazba oduzima dah bezvremenski lijepim trenucima.

Srdačna dobrodošlica

Koncert je imao još jednu vrlo lijepu i humanu dimenziju. U publici je bilo dvadesetdvoje naših novih budućih sugrađana, izbjeglica i useljenika iz Sirije, Iraka, Egipta, Somalije i Alžira koji u hotelu Porin čekaju pozitivno rješenje svog zahtjeva za azil u Hrvatskoj.

Maestro Danzmayr srdačno ih je pozdravio i prije koncerta uzvikom "Dobrodošli u Europu!". Mlada Sirijka Lial zaplakala je čim je ušla u veliku dvoranu Lisinskog, kazavši kako nikada ništa ljepše nije vidjela u životu. A u Mahlerovoj glazbi, koju su pažljivo slušali, mogli su čuti, i doista su čuli mnogo toga iz vlastitih života: uključujući i rat i razaranja koji su ih potjerali iz njihovih domovina, kao i tračak nade u bolji svijet.

Najmlađi među njima, sedamnaestogodišnjak iz Iraka koji je u jednom bombardiranju ostao sam na svijetu, bez čitave obitelji, nakon koncerta se i prvi put nasmiješio. U razigranim trenucima simfonije on je čuo i vidio Toma i Jerryja, crtani dio svog izgubljenog djetinjstva. 

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije