Vinilno izdanje jednog od najboljih ovogodišnjih albuma pojavilo se prije nekoliko dana. "Nježno đonom" Mile Kekina itekako paše na vinilni format jer se radi o sjajnom albumu u klasičnom smislu te riječi. Od početnih taktova prve pjesme "Što će reći ljudi" situacija je jasna: za razliku od kontemplativnih solo albuma kakav je bio "Kuća bez krova", kojim je Kekin istraživao drukčije mogućnosti svoga rada, "Nježno đonom" zvuči kudikamo izravnije, gotovo kao Hladno pivo u napadu i s golgeterima koji zabijaju već na početku utakmice. Nakon dvanaest pjesama, na kraju utakmice situacija je jasna – pobjeda na domaćem terenu. "Nježno đonom" ploča je koja vam poput ljekovitog napitka otkriva i objašnjava gdje se nalazimo, s čime se susrećemo, koji su nam problemi, a gdje su rješenja. Mile Kekin ozbiljan je čovjek, a ozbiljni ljudi znaju da ako prestaju raditi s velikim bendovima kao što je Hladno pivo, onda je bolje da u rukavu imaju neki ozbiljan adut.
Taj adut album je "Nježno đonom" kojim Kekin kreće u solističku avanturu. Hrabar je to potez, premda je Kekin bio hrabar i do sada, a ima i nekoliko vlastitih albuma, poput onog "U dva oka" s postavom Mile i putnici iz 2001. ili briljantan "Kuća bez krova" iz 2018., koji su pokazali da se za njega ne treba bojati. No ovaj je put drukčije jer prestankom rada Hladnog piva Kekin i službeno prekida dio važne povijesti domaćeg rocka, a započinje novi.
VEZANI ČLANCI:
Najkraće rečeno, Mile Kekin nije ostario, nije se počeo baviti samostalnim albumima da bi umjetničario – što ne bi bilo nezanimljivo – i pod stare dane bio na sigurnoj udaljenosti od angažmana i "pljuvanja istini u oči", već upravo suprotno.
Do neke je mjere paradoksalno, ali i očekivano, da Kekin i bend s "Nježno đonom" zvuče vitalnije, borbenije, zainteresiranije za stanje društva nego mnogo mlađi konkurenti s rock scene. S dvanaest odličnih pjesama, od kojih mnoge imaju hitoidni potencijal kao raniji klasici Piva.
