Lisbeth Salander vratila se drugi put, sada uz mnogo manje medijske pompe. To je, kako to obično biva, nepravda, jer pred nama je mnogo bolji roman od prvog iz slavnog serijala Millennium otkako ga je od prerano umrlog Stiega Larssona preuzeo novi autor David Lagercrantz.
Priča novog trilera “Čovjek koji je lovio vlastitu sjenu” (Fraktura, prijevod Dalibor Brozović, 149 kuna) nastavlja se na prvi roman tog autora.
Lisbeth je u zatvoru i izdržava dvomjesečnu kaznu jer je spašavala dječaka od pogibelji. Nalazi se u strogo čuvanom zatvoru jer je vani, na slobodi, mnogo onih koji joj prijete. No, ovaj put strava se nalazi i unutar strogo čuvanih zidova, u modernom, tolerantnom i nadasve naprednom švedskom društvu. Junakinja ustraje u obrani onih koji se ne mogu braniti sami, ali i biva uvučena u vrtoglavi niz događaja u kojima će stradati upravo oni koji su joj najdraži, oni koji su uvijek na njezinoj strani. Naravno, ne i novinar Mikael Blomkvist, a samo to se i smije reći a da se drugima ne pokvari užitak čitanja.
David Lagercrantz u ovom romanu priču mnogo čvršće drži u rukama, kao da je naučito živjeti s karizmatičnim i neobičnim junacima koje je Larsson stvorio i koji su proslavili ne samo njega nego i cijelu školu tzv. skandinavskog trilera. Ovdje vješto skreće priču na neke malene prijašnje epizode, u život vraća i neke već zaboravljene likove, a pred čitateljem kao da slaže svojevrsnu slagalicu dobro poznatih detalja iz prijašnjih romana te ih stavlja u novi kontekst. Jedina zamjerka novoj priči je to što nagovještaj rješenja daje prerano, pa će ga vješt čitatelj raskrinkati i prije vremena. Nasreću, to mu neće pokvariti uživanje do posljednje stranice, kao ni iščekivanje sljedećeg nastavka, jer Millennium je predohodovna franšiza da bi se od nje tako lako odustalo. •
