Zašto ljudi vole kriminalističke romane? Koliko ljubitelja, toliko i odgovora, no oni koji su znali reći da je “uz njih lako zaboraviti stvarnost i utonuti u neki sasvim drukčiji svijet”, zadnjih godina moraju pronaći drugo štivo. Najbolji kriminalistički romani današnjice to su samo svojom formom; oni su odgonetka nekog događaja, ali su po svojoj biti djela koja nepogrešivo točno govore o našem svijetu i našem vremenu.
Upravo takav je “Izgubljeni čovjek” Jane Harper (Profil, urednica Adriana Piteša, prijevod Dražen Čulić, 119 kuna), roman za koji je magazin People napisao da je remek-djelo kriminalističkog žanra. A zapravo pred čitateljem, iz stranice u stranicu, iskrsava istinska obiteljska drama koja se prenosi iz generaciju u generaciju.
Autorica Jane Harper je Britanka, nastanjena u Australiji, i upravo joj je taj kontinent vrelo inspiracije. Ovu priču stavila je u najokrutniji dio Australije, u njezinu sušom poharanu pustinju, područje u kojem temperature dosežu nevjerojatne visine, a sunce ubija u roku od nekoliko sati...
Takva okrutna smrt pokretač je priče: jedan čovjek u punoj snazi (suprug, otac, brat i sin) pronađen je mrtav bez ikakvih znakova nasilja, kilometrima udaljen od automobila koji nije bio u kvaru i u kojem su netaknute bile zalihe vode i hrane. I dok policija (zapravo jedan policajac koji ureduje na području veličine omanje europske države) istražuje je li u pitanju nesretni slučaj ili samoubojstvo, u obitelji koja priprema pokop polako se otkrivaju užasne tajne: one o zlostavljačima kojima je nemilosrdna priroda ključni pomagač jer žrtve doslovno mogu pobjeći samo u vlastitu smrt. Opisi te i takve prirode, uz samu su priču najuzbudljiviji dio ovog djela u kojem autorica donosi neku sasvim drugu Australiju, svjetlosnim godinama udaljenu od one koju je cijeli svijet zavolio u romanu “Ptice umiru pjevajući”. •
