Arhitekt Boris Podrecca, autor pobjedničkoga rješenja za interpolaciju Cvjetni trg  Gundulićeva ulica u Zagrebu, u svom arhitektonskom atelijeru u Beču objašnjavao nam je svoj projekt koji izaziva burne rasprave.

Dok jedni hvale što će se napokon u Zagrebu urediti zapuštena dvorišta gradnjom prolaza s trgovinama, zelenim vrtovima s nekoliko luksuznih vila na krovu, drugi kritiziraju uglavnom privatnog investitora Tomu Horvatinčića, zamjerajući mu nepoštovanje GUP-a i povećavanje automobilskoga prometa uz pješačku zonu centra grada zbog planirane podzemne garaže na čak šest etaža.

Iako su kritike više upućene investitoru, pogođen je i projektant, jer sve je, napominje, projektirao prema strategiji šire temporalnosti: misleći na povijest, tradiciju, imena, mentalitet, "štimung" i navike.

 U onome što mi danas radimo sadržano je i ono od jučer, ali i vizija sutrašnjice, riječ je o paralelizmu, široj temporalnosti. Znate, arhitektura nije moda, nije life-style,  ona ima jednu epsku dimenziju. To što sam uredio 33 trga vjerojatno me svrstava u europskog rekordera u oblikovanju trgova i javnih prostora  kaže Podrecca.

A bilo je pritisaka i prije, primjerice u Leobenu, gdje je gradonačelnik bio skeptičan do preuređenja glavnog trga, a poslije, pod pritiskom javnosti, ipak su ga izveli, kaže arhitekt. Zanimljivo, to preuređenje trga leobenskom je gradonačelniku donijelo novu popularnost, više glasova. Na kraju su svi zaboravili da su se svađali zbog trga.

Korist za sve
 Konačno, ako mi arhitekti dobro radimo svoj posao, svi imaju koristi od toga. Zato političari, arhitekti, moraju znati ciljeve: ako hoće napraviti zajedno s gradom nešto lijepo, za sve postoji jedan "iluminirani rizik". Nikad se ne može postići da svi budu zadovoljni, ali s druge strane, nitko se ne smije osjećati gubitnikom. Tu smo mi arhitekti posrednici. Na kraju svi moraju imati nešto korisno. Moramo raditi pametno, u demokraciji ne smije biti gubitnika, pa ni u populizmu nema gubitnika. Problem s ljudima jest što su mnogi a priori protiv. Najveći je problem privikavanje ljudi na novo. Ljudima je teško "otrgnuti" vizure i njihove poznate slike  kaže Podrecca te domeće kako je lijepo što Zagrepčani vole i brane svoj grad.

 To je javni prostor. No kreativni ljudi uvijek slušaju i znaju slušati, a konačno ipak kao autori naprave ono što žele. Jedino ljudi koji su onako "napola" svoje kruto mišljenje tvrdoglavo brane dokraja. Nisu prilagodljivi. U prvom valu opozicije dolaze "heroji", koji samo čuvaju staro. Ako taj heroizam uđe u medije, onda se katkad diže "struka" koja se meni u lice neće protiviti, ali ima svoje kanale. A treći su ravnodušni, to ih ne zanima. Zapravo, svi su negativno određeni, anemični, jer nema otvorene rasprave i duboke argumentacije.

Ali i ti valovi se na kraju smire. Najljepše od svega bilo bi kad bi sve skladno sazrelo u jednoj lijepoj trilogiji horizontale Ulricha, pa naša vezna kuća, uz vertikale susjedne zgrade prema Ilici. I onda vertikalni dijalog Archinatura parka i arhitektura Cvjetnog prolaza  ističe Podrecca.
Kaže kako urbani prolaz rade kao ležeću muskulaturu lijepog tijela dugog 125 metara. A da humaniziraju tu dugu stazu, modulirali su prolaz svakih 30 metara. S obje strane su trgovine, uslužne funkcije koje se same rastvaraju i prave "piazzette".

 To je kao mediteranski korzo, a gore je srednjoeuropski park koji, kao i Zagreb sam, balansira između Mediterana i Srednje Europe. To je taj cjeloviti urbani prostor na kojem leži Cvjetni trg, jer taj urbani prostor od Praške ulice i nekadašnje sinagoge, preko uskog Marićeva prolaza do Bogovićeve ulice i nastavka preko Preradovićeva trga prema Gundulićevoj ulici i Muzičkoj akademiji. Moj prijedlog bio bi da svaka ulica ima drukčiji karakter: jedna pergolu, drukčije popločenje, da ne bude samo neka boja čokolade.

Privatni park
Ideja je da na tom putu od Praške do Gundulićeve  Preradovićev trg "ne iscuri", da se oživi i bude "kontinuiran". A gore uz prolaz je privatni urbani park, sa zasađenim drvećem uz tri kata. Na vrhu su dematerijalizirane, lagane različite privatne vile s otvorenim lođama, malim bazenima i zelenilom. Riječ je o kvaliteti novih tipologija urbanog života. A ne, kao što neki misle, uz mentalne čipove samoupravljanja, o bijesnom luksuzu. Prozvali su ih "zagrebački kristali" koji se noću različito osvjetljavaju, "Metropolitan icons", iz čijih se prostora vidi nebo i silueta grada. Kao varijantu, ponudio sam malu vertikalu u osi Bogovićeve ulice. Okomito kroz novogradnju vodimo svjetlosne "bunare".

U Zagrebu nitko neće kupiti stan ako nema garažu. Nijedna gospođa neće ići kući vozeći namirnice u kolicima, zimi i za nevremena. Garaža nije tu samo za vas. Ako navečer prošećete zagrebačkim ulicama, vidjet ćete da nema ljudi, ali ima naboj "Blech salata" parkiranih automobila. Ma kakva pješačka zona, neka ne lupaju o njoj! To je veliko parkiralište, namjesto da se sve smjesti pod zemlju.

 U najstrožem središtu Beča, koje odgovara zagrebačkom centru, postoji osam garaža sa 500 do više od 700 mjesta koje se mogu inteligentno i elektronički regulirati i kanalizirati, kao i u svim drugim europskim gradovima. Gradovi, metropole koje se u idućih od pet do deset godina ne budu znale reanimirati, te gdje "štititi" znači "paralizirati" grad, ostat će lateralne oaze Europe  poručuje Podrecca.

79

Vanjskopolitički stručnjaci tvrde

Zaokret američke politike prema Balkanu: Ako Vučić krene u rat, Amerika bi mogla ostati po strani

6

prvi pobjednik

Gobac otkrio što mu je Marino rekao nakon pobjede u The Voice Kids Hrvatska

24

'REAGIRAO SAM INSTINKTIVNO'

Sirijac koji je spriječio ubojicu u Austriji: 'Mislili su da sam ja napadač. Mi nismo svi takvi!'

Na odmoru u Zagrebu

Par iz Mostara oduševio nas je sjajnim odgovorom: 'Nama je svaki dan Valentinovo!'

Za poduzetnike

Velika prilika za financiranje? Ovdje su najbolji krediti koji vam mogu pomoći

Banka u Hrvatskoj poslala važno upozorenje svojim korisnicima