Mestno gledališče ljubljansko gostovalo je u ZKM-u sa svojim sjajnim “Othellom” redatelja Jerneja Lorencija. On kroz svima dobro znanu priču na samoj sceni postavlja pitanje zašto je i danas gledamo, zašto je publika ostala u kazalištu, a zna kakav će biti kraj. No, mnogo je razloga za to da se “bude u kazalištu” puna tri sata koliko traje predstava. Na samom početku gledamo čovjeka u sasvim suvremenom odijelu. On je Primož Pirnat – nenadmašno dobar Jago, a negdje kroz mozak provlači se misao da je tako valjda bilo i u Shakespeareovo vrijeme, kada je neka putujuća glumačka družina izvodila djela velikog barda. I ništa ne smetaju Jago i Cassio kada u sceni pijanstva pjevaju “Angie” Rolling Stonesa, niti to što su pozivi inspicijenta uklopljeni u tekst drame, niti što se on, zajedno s garderobijerkom mota po sceni. Vidjeli smo priču o neprolaznoj magiji teatra, o veličini najvećih djela i moći velikih glumaca, kada iza njih stoje jasne (i inovativne) redateljske zamisli.Uz vulkanski jakog Primoža Pirnata, u ovoj su predstavi zapravo svi ostvarili velike uloge, ali treba posebno istaknuti Sebastiana Cavazzu u naslovnoj roli, te Viktoriju Bencik Emeršič kao njegovu razigranu i eterično lijepu Desdemonu.
Othello kao vječna magija teatra
Uz vulkanski jakog Primoža Pirnata, u ovoj su predstavi zapravo svi ostvarili velike uloge, ali treba posebno istaknuti Sebastiana Cavazzu u naslovnoj roli
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.