Ne dočekavši 78. rođendan umro je jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih slikara i grafičara Hrvoje Šercar.
Znalo se da boluje, ali znalo se i da se puno ranije izvlačio iz teških boleština, pa smo se nadali... No bio je jako mlad kad se liječio na Brestovcu gdje mu je, kažu biografi, slavni Miljenko Stančić donosio slikarski pribor. Pismo podrške poslao mu je tada i velikan Miroslav Krleža.
Dječaku koji se školovao u Novoj Gradiški a potom i u Zagrebu, to je moralo biti izlječujuće. Zna se da je djetinjstvo proveo po dječjim domovima... Slikarski nerv koji je nosio u sebi odveo ga je u majstorsku radionicu Krste Hegedušića gdje od 1964. do 1969. uči i radi kao vanjski suradnik. No izlaže već od 1960., a godinu prije počinje kao ilustrator raditi kod Krleže u Leksikografskome zavodu gdje ostaje do 1993. Genijalni je crtač i umjetnik osebujne poetike – uvijek se prepoznaje njegov crtež ili slika.
Gradovi i životinje tu su spojeni u blagoj drami koja vizualno uzbuđuje ali i odmara. Ptice nose njegove gradine i gradove u bolji svijet. Na leđima goleme pantagane u kojoj nema ničeg odvratnog smjestila se crkvica i bar Expres kojeg crta 1979. Toliko je puno (g)radova napravio Šercar, da akademik Tonko Maroević u monografiji o Šercaru naziva to gradovanjem. U Šercarovu likovnom univerzumu ističu se, međutim, i makabrične crtežne inačice Balada Petrice Kerempuha. U svemu je tome Šercar zapravo crtač-slikar kako ga naziva Maroević.
Jasno je da su o njegovu djelu pisali najjači hrvatski povjesničari umjetnosti, a u proljeće ove godine AGM je i obnovio izdanje Maroevićeve monografije. Prije 30 godina monografiju je pak o Šercaru napisao i Igor Zidić. Šercar je bio i performer, scenograf, dobročinitelj, s čak 50 priznanja za dobrotvorni likovni rad. Nije se dvoumio otići u Domovinski rat 1990., pa je i nosilac Spomenice DR, a za sve što je napravio odlikovan je odličjem reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
>>Postmodernom klasiku Šercaru nagrada HDLU za životno djelo
>>Grafikama i pjesmama oživili duh Portugala
