Slovenski redalj Tomaž Pandur u Hrvatskom narodnom kazalištu najavio je četvrtu predstavu koju radi u Hrvatskoj, a treću u nizu koju radi s intendanticom HNK Anom Lederer. Riječ je o projektu „Michelangelo\" nastalom prema motivima Krležine drame „Michelangelo Buonarotti\". Premijera će biti 12. srpnja u sklopu Mittelfesta u Italiji, čiji je prvi čovjek Antonio Devetag došao na predstavljanje festivala u Zagreb.
Sada se prvi put bavite Krležom?
Ovo je prvi susret.
„Michelangelo\" nije među poznatijim Krležinim dramama?
Nije. Ona spada u rane radove iz 1919. godine. To je mladenački Krleža koji piše sav u žaru jedne avangardističke inspiracije. To je Krleža prije Krleže. Baš me to i privuklo. Privuklo me i Krležino bavljenje temom visoke renesanse koja ima toliko sličnosti s današnjim vremenom. Našao sam puno poveznica za položaj umjetnika u današnjem vremenu stalne borbe za umjetničku ili vlastitu istinu. Mnogo je toga što se u povijesti ne mijenja. Još uvijek govorimo o temeljnoj borbi umjetnika pojedinca protiv svijeta.
Kako je u predstavi prošla Krležina barokna rečenica?
To je predmet istraživanja. Dakle, koliko i kako može Krleža govoriti danas. Koji je to jezik i koja su to kazališna sredstva. Mi se u kazalištu koristimo cijelom paletom sredstava, ne samo govorom, pa je to za mene idealno igralište na kojem se vidi gdje je teatar 21. stoljeća.
U kojem obliku surađujete s Laubom?
To je prekrasna suradnja kojoj se jako veselim. Kazalište mora izaći iz vlastitih konvencija, okvira i zgrada. Kazalište mora drugačije komunicirati s gledateljima. Kada govorimo o izlaženju iz konvencija, govorim i o izlaženju iz klasičnog kazališnog u instalativno i performativno. Laubin koncept prostora gdje se kreativnost razmjenjuje i stvara bila je idealno rješenje.
Tamo ćete igrati predstavu?
Ne, tamo ćemo provesti tri tjedna sa scenografijom, što je u kazalištu nemoguće zbog dijeljenja pozornice između drame, opere i baleta. U Laubi će biti postavljena i moja izložba koja će prvi put biti predstavljena javnosti. Taj sam slikarski dio do sada držao za sebe, no prof. Zvonko Maković i Tomislav Kličko iz Laube uvjerili su me da je vrijeme da te slike počnu živjeti.
Kada će biti otvaranje izložbe?
To nije samo izložba, nego work in progress, gdje će dolaziti glumci, gdje ćemo imati performanse i videoinstalacije Dorijana Kolundžije. To će biti kreativni atelijer koji živi cijelog dana, a otvaranje je zakazano za drugi rođendan Laube 6. lipnja.
Vaš je Michelangelo Livio Badurina u „Medeji\" šutio. Hoće li ovdje progovoriti?
U „Medeji\" je šutio, ali je rekao najviše od svih. Upravo je „Michelangelo\" nastavak puta zlatnog runa iz „Medeje\".
Proteklih tjedana u Hrvatskoj se puno polemiziralo oko „Gavelle\" i vašeg honorara?
Ne želim to komentirati. Oko mene se cijeli život puno polemizira. Okružen sam raznoraznim interpretacijama, lažima i insinuacijama. Pokušavam zadržati koncentraciju na svoj umjetnički rad i ne reagirati na to. Ono čemu se veselim jest kada se udružuju pošteni ljudi. Kada se udružuju nepošteni ljudi da bi stvorili moć, to me ne zanima.
