Dvanaest fotografija posljednji su svjedoci života mladoga Pava Urbana i granatiranja Dubrovnika 6. prosinca 1991., u rano jutro na dan Svetoga Nikole.
Ta posljednja serija fotografija pravo je remek-djelo, kaže Antun Maračić, ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik. Munjevito reagiranje na ekstremnu ratnu situaciju, navodi Maračić. Stoga je vrijedno da ih i danas vidi što više ljudi. Zato se u subotu, 4. prosinca te Urbanove fotografije predstavljaju na izložbi "Posljednje slike" koja se otvara u Centru za kulturu Vela Luka na Korčuli.
Riječ je o dvanaest fotografija, 7 u boji i 5 crno-bijelih, a osim fotografija na izložbi se prikazuje i 13-minutni dokumentarni film o autoru.
- Pavo Urban bio je iznimno talentiran i nerazumno neustrašiv fotograf čiji je stvaralački put prekinut u svojoj uzlaznoj putanji, gotovo na samom početku. Umjesto odlaska u Zagreb na studij kamere koji je upravo bio upisao, Pavo se već krajem rujna 1991. uključuje u obranu napadnutog Dubrovnika. Branio ga je i kao vojnik i kao fotograf-svjedok svih pojedinosti njegova ratnog života i stradanja. Školovao se uživo, na užarenom terenu i sazrio naglo. U nepuna dva mjeseca, do svoje pogibije 6. prosinca 1991., stvorio je briljantan opus za kakav većini nije dovoljan cijeli dugi život.
Snimajući iz pozicije Vrata od Ploča perspektivu Straduna s nasuprotnim Vratima od Pila, Pavo je čudesnom intuicijom odredio kadar u kome će se odvijati najveća drama prošlostoljetnog Dubrovnika. U prvoj snimci ne događa se ništa, vidimo samo pust Grad u tmurno prosinačko jutro. No već na sljedećoj je pakao, u dnu Straduna vatra i eksplozija od koje se trese i grad i kamera. Pavo, međutim, potpuno sabrano nastavlja pratiti događaj te, ignorirajući opasnost, pažljivim kadriranjem, u 12 sekvenci dokumentira njegov razvoj.
U posljednjoj crno-bijeloj fotografiji Pavo kao da je oproštajno zagrlio cijeli Grad, piše Antun Maračić.
