Velika gužva, ali začuđujuća tišina u hodnicima Baletnog studija HNK u Splitu. Nitko riječ da progovori. Prigodno, uglavnom decentno našminkane balerine, naravno s punđicama na potiljku, u rozim, bijelim, kraljevskoplavim, bež i crnim pačkama, sa špicama na nogama, a baletani u tajicama, zagrijavaju se izvodeći pike piruet, piruet andedan i andeor, grand batmane, različite vrste sisona, balanse suteni... Pokrete vrlo bitne za balet. Tolika je napetost, strah i trema u zraku uoči predstavljanja da bi se škarama mogla rezati.
Balerine i baletani izlaze pred žiri, ravnatelje šest baletnih kuća, kojima se u nekoliko minuta treba predstaviti u najboljem izdanju. Na snimljenu glazbu moraju pokazati stas, ritam, elastičnost i tehniku.
Čak 150 plesačica i plesača prijavilo se na veliku međunarodnu baletnu audiciju/masterclass, koja se prvi put održala u Splitu. Na audiciju ih je pozvano “samo” devedeset iz Australije, Japana, Kanade, SAD-a, Južne Amerike i europskih država, a nakon “filtriranja” za finale ostalo ih je 44.
– Do sada smo audicije održavali u Zagrebu, no zbog njihove nereakcije, odnosno manjka sluha za ovakve događaje, odustat ćemo od svih projekata tamo. HNK Split brzo nas je i odlično primio, suradnju ćemo sigurno nastaviti. Ovdje su plesači iz cijeloga svijeta u dobi od 18 do 27 godina, kako nalažu propozicije. Važno je da oni odmah mogu dobiti priliku za posao, odnosno ugovore za angažman, zbog čega i jesu ovdje – kazala je Maja Lukjanov, koordinatorica masterclassa. Njezin suprug Aleksandar Lukjanov, baletni pedagog, bivši plesač, prije dvadesetak godina, kad je na čelu Baleta bila Almira Osmanović, radio je u Splitu.
U plesnoj dvorani Baletnog studija HNK Split plesačice i plesače željne rada u velikim kazališnim kućama ocjenjivali su ravnatelj Baleta HNK Split Pedro Carneir, umjetnički ravnatelj Ballet de Catalunya iz Barcelone Elias Garcia Herrera, umjetnički ravnatelj London City Balleta Christopher Marney, Ovidiu Dragoman iz Baletnog kazališta iz Sibiua, grada u Rumunjskoj, umjetnička ravnateljica irskog Ballet Ireland Anne Maher i direktor Baleta novosadskog Srpskog narodnog pozorišta Toni Ranđelović.
Nakon nastupa pred žirijem, zadihana i pod stresom, emotivna 19-godišnja balerina Nicoletta Moshidis iz Australije kazala je da traži angažman u bilo kojoj europskoj državi.
– Samo da je kazalište u Europi. Ne znam kakvom sam se pokazala, imala sam ogromnu tremu. Ne znam hoće li me itko pozvati na intervju, ne bi mi bilo mrsko ostati ni u Splitu. Prvi put sam tu, malo sam se prošetala, sviđa mi se. San mi je dobiti ulogu Julije u baletu “Romeo i Julija” ili Giselle u istoimenom baletu – otkrila je Nicoletta. Nakon što je pokazao svoje vještine, izišao je i njezin kolega iz Australije Sean Ferenczi.
– Bilo je jako stresno. Uhvatila me panika, ali mislim da sam bio dobar. Zadovoljan sam. Očekujem ugovor, nije važno u kojoj državi i u kojem kazalištu. Samo da dobijem mogućnost plesati – rekao je Sean.
Toni Ranđelović iz Novog Sada, jedan od članova žirija, “škicnuo” je sedam-osam kandidata koje bi zaposlio, ali sve, tvrdi, ovisi o njima. Ponudit će im, kaže, smještaj i plaću s kojom mogu lijepo živjeti u Novom Sadu. Od 150 prijavljenih u Splitu samo su dvije djevojke iz Hrvatske! Možda to najbolje govori o “stanju” baletne umjetnosti u državi.
