Pod ravnanjem maestra Jure Bučevića u splitskom HNK premijerno je izvedena najpopularnija Verdijeva opera "La traviata". U novoj produkciji nastupilo je oko 150 izvođača (solisti, zbor, orkestar i balet), a naslovnu ulogu posrnule Violette Valery utjelovila je naša poznata sopranistica Lana Kos. Uoči premijere razgovarali smo s redateljem Robertom Boškovićem.
Najavili ste potpuno drukčiju Traviatu. Kako je zamišljate?
Kao sjećanje. Odlučio sam već na početku opere pokazati da je glavna junakinja bolesna, što je po temeljnoj ideji tek u trećem činu. Tu ulogu nosi fantastična Lana Kos, koja će u predstavi imati dublericu, Miu Bujan koja na Umjetničkoj akademiji studira glumu. Mia utjelovljuje lik kurtizane u prošlosti, a onda se zamijene, pa Mia postaje sadašnjost. Više vam neću otkrivati. Bit će to svakako lijepa predstava.
Često radite opere, a režije su vam zapravo dramske. Postavljate li tako i ovu 'Traviatu'?
Radim velike predstave koje će se svidjeti publici, a režiram ih uvijek dramski, što sam u Splitu pokazao "Trubadurom" i "Lombardijcima". Razmišljam o režiji na sceni, između zborista, solista, baletana. Glumci tu daju poseban glumački šlag, a balet svoj štih. Kako sam studirao vani, naučio sam da nemam prostora za grešku. Treba raditi za publiku, a ne za kritiku ili kolege u kazalištu. Na žalost, prošlo je vrijeme kad je publika dolazila u operu slušati glazbu. Danas možete uguglati "Traviatu" i vidjeti barem šest produkcija. Zašto bi peteročlana obitelj onda kupila skupe kazališne ulaznice? Kultura i sport su jedine grane u Hrvatskoj za koje državljani dva puta daju novac: prvi put kad nam uzimaju od plaće, honorara i slično pa ide u proračun, a drugi put kada dolazimo u teatar ili na utakmicu i kupujemo ulaznicu. Ta se činjenica mora poštovati. Uvijek razmišljam kako predstava mora biti na visokoj razini kvalitete i držim da smo maestro Bučević i ja uspjeli upravo to napraviti.
Zašto posebno naglašavate suradnju sa šefom splitske Opere Bučevićem?
Zato što mi je divno s njim raditi. "La traviata" je prva predstava koju radimo zajedno od početka i zahvalan sam i njemu i intendantu Srećku Šestanu što su me pozvali. Maestro mi je blizak po godinama, uvijek pripremljen, smiren, opušten, a istovremeno sve drži pod kontrolom. Sve odluke, što glazbene, što režijske, zajedno smo donosili. Na probama je vladala jako ugodna atmosfera. Velika je stvar imati takvog maestra uz sebe. Moram pohvaliti i maestra Vetona Marevcija, koji je podigao kvalitetu Zbora HNK Split, za koji mislim da je jedan od najboljih u Hrvatskoj. Oduševio me!
U "La traviati" nastupit će i Balet splitskog teatra, koji uvježbava član ansambla, koreograf Remus Dimache.
Remus je fantastičan. Sa mnom radi i koreografiju i scenski pokret, a naša suradnja datira još od "Lombardijaca", predstave koja je oduševila publiku na Peristilu. Vjerujem da će tako biti i sada. S Remusom je lako raditi, često imamo iste ideje, dopunjujemo se. Odličnu scenografiju gradi Slaven Raos. Bit će to veliko iznenađenje. Ne bih rekao da je ova opera moderna, ali kao dramski element scenografija ima jako zanimljiv uplet u režiju.
Doznajemo da će atraktivni biti jako koloritni kostimi, koji se šiju pojedinačno, za sve koji se u predstavi pojavljuju.
Osmislio ih je nagrađivani kostimograf Mladen Radovniković. Cijelu sam predstavu stavio u pedesete godine prošlog stoljeća u Parizu. Mislim da je to najljepše vrijeme za žene što se tiče haljina, frizura, ponašanja muškaraca... U to vrijeme žene se osjećaju ženama i izgledaju kao žene. Odjevene su u bogate i raskošne toalete, puno je satena, tila, čipke, nakita. Članove Zbora HNK Split odijevamo u predivne boje koje će scenografiji dati još jači element.
Operu je zahtjevno raditi. Zašto je vi volite?
Opera je jako teška, u ovoj je oko 150 ljudi na sceni plus orkestar. Ja kao redatelj i maestro kao dirigent moramo imati međusobno poštovanje prema radu, a isto tako i maestro Veton, zborovođa. Moramo ispoštovati postavke koje su u operi vrlo čvrste. Ne možeš iz nekog ludog razloga postaviti solista na dno pozornice okrenutog leđima da pjeva ariju! Kod nas se dogodila divna sinergija i baš guštam radit ovu predstavu u Splitu.
Jeste li zadovoljni podjelom?
Predstave se stavljaju na repertoar prema ljudima u kući. Bila mi je želja da naslovnu ulogu nosi Lana Kos, koja bilježi više od 30 produkcija. Bit će ovu potpuno nova "Traviata": režijski, scenski, baletno, glumački, i volio bih da dugo ostane na repertoaru splitskog teatra. Redatelji ne rade često ovako "željezne naslove" jer je to vrlo komplicirano. U stvaranju ove predstave jako mi je pomogla i asistentica Jelena Bosančić. Nažalost, HNK-ovi prečesto ne daju šansu mladim redateljima da asistiraju i uče. Sretan sam što imam Krešu Dolenčića, s kojim imam predivan odnos. On mi je golema potpora.
Okušali ste se u mnogim žanrovima, imali ste i privatno kazalište. Koja je razlika raditi za privatno i institucionalno kazalište?
U Londonu sam učio da u privatnom kazalištu nemaš taj komod da možeš riskirati da ti predstava bude loša ili srednje dobra jer se radi o tvojem ili nečijem novcu. Najbolja kritika je publika i slobodna prodaja ulaznica. Ne želim raditi "njonjave" predstave premda volim riskirati. Ne volim "sivo". Ni inače u životu.
Poznata su vam previranja u splitskom teatru. Kako gledate na odnos politike i kulture?
Politika se generalno previše miješa u kulturu. No, kad se dogodi korona ili recesija, kad se umjetnicima smanji koeficijent, na što je nedavno upozorila Urša Raukar, onda politika "pere ruke" od kazališta. Ali, svi ti političari na premijerama sjede u prvom redu i tapšu. Oni ne plješću. Oni baš tapšu! Svi bi morali pomoći kazalištima u ovoj situaciji. Učili su nas da kultura nije profitabilna, ali je prestiž kojim se diči svaka država. U Londonu je profitabilna. Gdje uložiš, tu ćeš i dobiti. Intendanti moraju razmišljati za publiku, ali ne ići joj "niz dlaku".
Neko se vrijeme šuškalo da ćete doći u splitski teatar?
Ne daj Bože da budem intendant ili ravnatelj! Još sam premlad da bih se bavio politikom ili financijama, koje me apsolutno ne zanimaju. Došao sam do te pozicije da mogu postavljati uvjete i način rada. Imam dovoljno režija i posla.
